 |
| Boco i Ferhadija |
- Kada je Bog pravio maketu raja, napravio je Banjaluku- citirao je prije neki dan Gradimir Gojer- Bosansko- Hrcegovački književnik, svog prijatelja , mostarskog pjesnika , kojem ime (po običaju) zaboravih- gostujući na tradicionalnim susretima pjesnika "Vezeni most" u Banskom dvoru.
 |
| Abacija |
Stvarno, ovaj prelijepi grad je takve riječi i zaslužio! Posebno sada, ljeti, kad je okupan suncem i okićen vegetacijom u naj ljepšem izdanju.
Bez obzira na velike vrućine (34-38 stepeni u hladu) osjeti se živost, zadovoljstvo što je ljeto i što se ljudi na obalama Vrbasa osvježavaju, druže, teferiče i ljubav vode.Sve je ovo , osim poslednjeg, zabilježio moj fotoaparat, a i to ćete mi vjerovati, znam ja!
| Gornji Seher |
| Plaza kod ( nisam uspio procitati) |
Pored obaveza prema mojim prijateljima, stigao sam na radio Republike Srpske da se nađem u "Oazi" -emisiji koju već decenijama vodi naša sugrađanka Jadranka Mudrenović i uz kaficu dugo pričamo o Banjaluci, banjalučanima i promociji moje nove zbirke poezije.
Predivni trenuci relaksacije, evociranja uspomena i nadahnutog čitanje poezije. Lijepo.
 |
| Jadranka i Boco |
 |
| Cosov orkestar |
S večeri, sa Ansamblom Zdravka Ćosića-Ćosa ,odlazak u Zavod za rehabilitaciju "Dr. Miroslav Zotović", u Trapiste (Delibašino Selo), da priredimo trenutke zadovoljstva pacijentima i mladim štićenicima Zavoda. Pjesma, poezija, tambure i ugodan razgovor, koliko to može da omogući situacija. Opet lijepo i plemenito druženje.
 |
| Vece pjesme i poezje u "Zotovicu" |
Eto, prijatelji moji. Pozdrav od Boce iz Banjaluke, jednog sunčanog 13.dana u mjesecu julu 2011. godine.
Ne mogu odoliti nego pohvaliti i Bocu i Natassu; hvala vam.
ReplyDeleteJ.
Hvala, J., lijepo je dobiti pohvalu, ona je uvijek poticaj za nastaviti i truditi se biti bolji u onome što se radi. Pohvaliti nekoga u našim krajevima je velika rijetkost. Kritizirati smo svi spremni, bez zadrške ukazivati na ono loše, ali pohvaliti nekoga ili ono što je netko učinio, to izbjegavamo. Nekad se čini kao da nas je sram pohvaliti, a nekad kao da smo zavidni. Te dvije krajnosti, kao i ono između njih, nije ni dobro, ni lijepo.
ReplyDeleteNo, javljam ti se zato, što me je tvoja pohvala iskazana u toj jednoj rečenici potaknula da ti napišem ovih nekoliko redaka.
Zašto ne pokušaš napisati više od jedne rečenice?
Prije samo petnaestak godina da mi je netko rekao da ću se ovako raspisati ne bih vjerovala. Do tada sam pisala samo izvještaje, analize, prioćenja (saopštenja), uobičajeno za inžinjera, koji je prošao sve djelatnosti u jednoj firmi (proizvodnja, tehnologija, razvoj). Divila sam se onima koji su govorili da pišu. Mislila sam da ja to ne umijem, pa nisam ni pokušavala. Tada sam dobila PC i tako je sve počelo, prvo od pisanja svog CV, pa pisanja dnevnika, pisama, neka svoja razmišljanja,.. Iznenadila sam se da to nije bilo loše. I tako sam krenula, sve više i više i danas uživam u pisanju. Ne opterećujem se hoće li se to nekome svidjeti, pišem što mi u trenutku inspiracije govori moj razum ili osjećaji, ili istovremeno oboje. Pišem vrlo lako i prebrzo, što nije najpametnije, rijetko ispravljam napisano, čak ni jezične nespretnosti i gramatičke greške, koje sutradan odmah uočim.
Ne insistiram na savršenstvu, jer savršeno ni ne mogu napisati, a i zašto bih, najvažnije mi je da bez ikakvog straha od svojih misli i osjećaja, nerazumjevanja ili kritike onih koji čitaju, slobodno napišem sve što želim napisati. To sam ja, i takvu sebe volim, sa svim greškama u pisanju, vrlinama i manama. Predivan je taj osjećaj slobode i zadovoljstva da se ne mora biti savršenim, ali da se uvijek nastoji biti bolji. Treba naučiti sebe voljeti takvima kakvi smo. Vrijedi pokušati.
Kao J. nitko ne zna tko si, pokušaj.
Prvo ćeš pomisliti da nemaš što reći, da ničeg interesantnog u tvom životu nema, ali to nije točno, sve je bitno, ovisi o uglu gledanja, sposobnosti zapažanja i razumijevanja, o svemu se može pisati, mislim da si se kroz moje pisanje u to mogla uvjeriti. Za sve treba vrijeme i trud, ali prije svega želja za pisanjem. Ako nje nema ne treba ni pokušavati, a ja bih rekla da ti tu želju imaš.
Ovo sam ti napisala kao ispomoć da znaš kako sam ja započela.
Sretno!
Dragi moji, a ne samo Natasa,
ReplyDeletePissem ja mnogo, a mogu vam reci da su mi ove godine mnogi rekli da imaju sacuvana i moja pisma od tamo neke godine, recimo 1996 ili jos dalje.
Nemojte pisati samo ovdje, napisite pismo i prijateljima, ono liccno.
Nema nasih profesora srpsko-hrvatskog jezika, ili SH kako je pisalo na tekama, da vide svoja djela, tj. uticaj.
pozdrav, J.
(sto se tice pohvale/kritike na blogu nekako smatram da kod kritike nismo uvijek objektivni, a i ne mozemo, jer ne znamo sta se dessava i zasto u dussi covjeka koji pisse; a krivu Drinu ne mozemo ispraviti ni vecinom ni zakonom, ali vremenom i inflacijom DA.)
Draga J.,( Kr, R) kad napišeš više od jedne rečenice uvijek te prepoznam i vjerovatno nisam jedina.
ReplyDeleteTa jedna rečenica bude topla, iskrena i s ljubavlju.
Zašto li se to poslije izgubi?
Pozdravljam te, Nataša
ha, ha, ha, godine Nataly, godine, zaboravnost;
ReplyDeletesve je tu ali zavisno od 'market' levela pogleda!
Predivno popodne, setnja od oko 4 sata, i pomisao koliko bi Nataly mogla da opise i napisse da je ovdje, a usput da opere i noge (hladno i po ljetu) u hladnom Okeanu.
U Zagrebu bilo pretoplo (kad je Papa odlazio) da se vidimo.
Kod Spanaca se J cita kao H
evo jedna lijepa pjesma, za jednog od nasih vodica kroz grad/gradove:
ReplyDeletehttp://www.youtube.com/watch?v=LR9pHkGUAEM&playnext=1&list=PLFF49C0F8EF8CA632
J.
Simpatično, ali nemoj nastavljati.
ReplyDeleteMože li jedan prilog o gradu u kojem živiš?
Obradovat ćeš nas, a zar nije lijepo obradovati poznanike iz Parkića.
Lijep pozdrav, Nataša
Meni se prilog svidja.
ReplyDelete