Dok citam Mladenova Vrazija posla, zamisljam nas kao sjedimo i pricamo.
Nadovezacu se malo na Mladenove misli i reci da su izgovorene rijeci ipak jace od napisanih, bar onog trenutka kad se izgovaraju. Imam rpivilegiju da vas vecinu pa i Mladena poznajem i da uz vase napisano imam i sliku i ton. Zamisljam nas u nekom tihom kutku. Pricamo.
Istina je da izgovoreno ode s vjetrom a zapisano ostaje. .
Zato treba zapisivati i misli i sjecanja, sve ono sto putuje uz nas, s nama i u nama.
Kad sam to shvatio otpoceo sam razmisljati o Parkicu.
Cak i nije najvaznije a to sto zapisemo neko i cita, ali za one koji pisu napisano ce ostati vjecno.
Pored toga, neprocjenjivo je olaksanje koje se osjeti nakon zapisanog.
Kao da si se oslobodio nekog pritiska.
Ranije, imao sam hiljadu razloga da ne pisem. Sada vidim hiljadu razloga da zapisem.
A jednog dana, kad se oslobodimo dnevne trke, kad dani postanu dugi, mozda ovo sto sada zapisemo i sami ponovo pocnemo citati.
I siguran sam da ce nam biti drago porediti to napisano prije pet, deset, dvadeset.... godina sa onim sto cemo tada misliti o zivotu, o nekim pojavama i dogadjajima o kojima sada pisemo.
Siguran sam da cemo tada naci da smo se promijenili; neke stvari saznali, naucili... da o nekim pojavama mislimo drugacije.
Mene interesuje ta razlika u shvatanju samog sebe nakon nekih godina.
I dobro Mladen kaze, raduje kad cujemo da i nasa djeca ponekada procitaju ponesto; i da nas tako bolje upoznaju. To je onda neplanirani bonus.
Kao sto je bonus saznanje da ima zainteresovanih koji citaju ono sto napisemo.
Kad sve ovo kazem, moram reci i da sam se, evo nakon skoro godinu i po dana veoma intenzivnog pisanja, svakodnevnog citanja, istrazivanja, uredjivanja malo umorio.
Umorio pomalo od svega...
Zato, ne zamjerite ako u ovim ljetnim danima nakon sto kliknete na Parkic nadjete istu temu dan za danom.
Shvatite to kao odmor i punjenje akumulatora.
Kad prodje ljeto i fjaka , bice lakse i pisati i pripremati.
A ako je neko od vas imun i na ljeto i na fjaku, ako ima neku vijest, novost, pricu, sliku, posaljite je...
Bice objavljena i ovjekovjecena i sigurno ce obradovati one uporne koji i u ljetne dane klikaju i citaju.
No comments:
Post a Comment