...kroz komentare, galamom, najavi' prilog, pa onda jos i "priprijeti" kroz "Predgovor prilogu" i zatim se usuti. Da saznam si rejting. Nista! Niko! Ma ni da upita za me. Ni Mico moj! A urednika da ni ne spominjem. Dig'o covjek ruke od obecanja. A u medjuvremenu ja, ja se upis'o. Gdje? Kako gdje? Pa u naslov.
I nije to tako strasno. Onaj prvi dio. Pogotovo meni . Volim ja da 'serem'. Primjetili ste vi to. Jest' da je ona podsticajna tekucina ogavna, malo je rec', al' sam prekovremeni boravak u "biblioteci" i nije tako strasan. Iskoristis priliku da se dodatno edukujes. Evo ja sam skonto izvor poente dijalektickog materijalizama. Gladan, a seres! Uvijek sam sumnjao da je polaziste svih klimavih (apstraktnih) nauka u toaletu.
Al' onaj drugi dio je belajan, meni bar bio. Prvo sam na kamaru pitanja pismeno odgovorio, e onda sam potvrdio odgovore na recepciji pa ih ponovio i medicinskoj sestri. Ma naucio (odgovore) na pamet. Kad u salu prvi dodje anesteziolog i podje da me isto pita. Ma nije meni tesko odgovorit' i cetvrti put, vec je njemu tesko da pita. Muca! Odma' meni kroz glavu prodje ako ovaj (anestiziolog) izgubi sa mnom komunikaciju 'gore', dok on to smuca onima sto komuniciraju sa mnom 'dole', ode ti moj vjeko. S takvim teskim mislima, zatvorenih ociju, cekah ostale. Kad dodje Mujo, ma u misli, ono stavi jednu ruku na desno rame, drugu ruku na lijevo rame... a cim me pregled'o? Samo da ne bude neki doktor rmpalija, pa jos rutav. Kad smijeh, zenski. Ona 'glavna' valja se od smijeha i zapoce: "Prije nego sto ti uzmem mjeru..." e kad se na "hajvanu" lakse primjeti kad se psihicki usere neg' fizicki, te zavrsi: "... imas li kakvih religioznih prohtjeva?" Tu mora da sam izgled'o bas zblanut, kao ortodoksni nevjernik nisam ocekivao religiju u tom podrucju, pa ti 'glavna' pojednostavi pitanje: "Religija?" Odgovorih: "Komunist." Svi se nasmijese. Napredak, u AU prije par godina na takav odgovor u rubrici 'lud' formulara, zaveli bi 'jest'. Pregrmih prvo pitanje, al' odgovor na drugo bi me zabrinuo da me onaj sto sporo prica nije brzo uspav'o. A pitanje je bilo: "Alergican?", a ja odgovorih, posto sam pogledom obisao sve cetiri prisutne: " Na zene". Niko ne moze meni zabiberit' kao ja sam. Kad sam se vratio sa 'onoga' svijeta doceka me 'glavna': "Ovaj put smo ti oprostile, al' doci ces ti nama opet." I to sve sa smijehom kao da uprav' nije...Ustvari, kako je sudeci po izgledu Indijka, mozda je i ona komunist, pa zato...
I jos me upita kako se osjecam. Rekoh: "Naduto, a i stomak boli." "Prdi, pa ce proci" zavrati i ode.
PS. Ne znam za ostale, al' uredniku ce biti drago, citat' ovo.
Vjeko zbilja si heroj. Meni neko da dolazi sa Madjarske strane. Nema sanse.
ReplyDeleteVjeko dragi,
ReplyDeletepa zar baš tako ti nama? Čitamo mi, pratimo mi tvoja razmišljanja, dala si zadaću da se ne javljam baš uvijek. Da ipak preskočim, bar ona politička razmišljanja, pogotovo što znaju biti i malo zamućena, tko će tri puta čitati da shvati, ali nisi ti izuzetak, svi mi pomalo zamutimo, jer kako se neće zamutiti kad se izmiješaju emocije i razum.
Ja čekala tvoj doprinos o darovima Dalmacije, a ti ode na šire područje, na Dar Prirode. Znam ja da ćeš ti već nekako reagirati, da će tvoja duhovitost ponovo izaći na vidjelo i nisam se prevarila.
Naravno svatko reagira na svoj način, od predivne Šopenove izjave ljubavi do tvog duhovitog opisa Dara Prirode, istina ne samo tebi upućenog.
Ali zato Dar duhovitosti rijetki imaju, da znaš da ti zavidim na njemu. Smijeh koji nam daruješ je veliko blago i zahvalna sam ti. Ono o filozofiji Dijalektičkog materijalizma je za desetku.
Vjeko moj,
ReplyDeletepoznavajuci tebe dobro,ja znam da kad ti obecas da ces i izvrsiti. Jedino ne znam - kada.
A i ne pitam jer nije lijepo biti "pushy".
Sto se kolonoskopije tice, bio ja nedavno kod svog hecima na godisnjem pregledu. Pita on, bi li ti htio sada na kolonoskopiju. Pitam ja, jel' se mora. Kaze on, ne mora. Kazem ja, onda ne moram.
Imas obecanje "Raspad Jugoslavije" u sanducetu.
ReplyDeleteSamo nemoj meni da se zalis.