Predraže, zaustavi se malo, previše je u zadnje vrijeme tamnih boja u Parkiću, iz dana u dan teške teme, a oko nas isto takve, a i Priroda ti malo pripomaže.
Srećom jutros osvanuo sunčan dan, pa požurih u maksimirsku šumu, da bar malo uhvatim pozitivne energije. Znaš kako izgleda pred izbore, sva prljavština izlazi na vidjelo, govor mržnje uznapredovao do savršenstva, novine pune crne kronike, žutila, pornografije. Kao da je sav pametan i pošten svijet nestao s lica Zemlje. A ti uporno s tim teškim temama. Ne bježim ja od njih, da i hoću ne mogu pobjeći, ali mi ih je nekako previše. Mržnja u BiH, mržnja u državama ex YU, zločin u Libiji, globalna financijska kriza, ekonomsko ropstvo, zlostavljanje djece, jednako tomu zlostavljanje u obitelji, zlostavljanje žena, kriminal i korupcija, dvostruki moral,... Sav taj užas uvijek je vezan i uz moral, kako osobni tako i moral društva, a onda nadolaze neizbježna pitanja: Kakav je to čovjek, kakvi smo mi to ljudi? Ima li nade za čovječanstvo?
I pored svega iz najbolje namjere postaviš te fotografije naših mladenačkih idola, a oni mladi, lijepi, podsjećaju nas na bezbrižne dane djetinjstva i mladosti, pa naviru sjećanja, osmijeh zaigra na licu sve dok se ispred nas ne stvori ogledalo. Hoćeš-nećeš vidiš prolaznost života i opet iskrsnu pitanja: Jesam li uzalud živjela? Zar ovo malo što mi je preostalo da potrošim uništavajući sebe? I nama zahvaljujući došli smo do ovakve sadašnjosti, mladima svijet ostavljamo, pa neka ga oni sebi urede po svome. Mogu samo prenijeti svoja iskustva i znanja o jednom vremenu i o sebi. A imam o čemu pričati. I sve boje su prisutne. I naći će se slušatelj, ne sumnjam u to. A imam i fotografije. I bila sam i mlada i lijepa i uspješna. A kao što vidiš mogu se i našaliti kad crno prevlada.
Izvini Zeljo sto smo se zakacili na tvoj prilog, koji ne spada u tamne. Nisam ja to bas tako tragicno sve sto se desava shvatio. Ja jednostavno razmisljam i komentarisem ono sto cujem, citam, sanjam...Vjerovatno je sve to tamno refleksija zbilje oko nas, ali i poredjenja te zbilje sa prosloscu. Mozda bi i bilo dobro da se malo odmorim, jer vec sam i sam primijetio da pisem da bih imao prilog i nesto novo za one koji svracaju u Parkic. Pocetkom decembra bih svakako napravio pauzu, jer necu biti tu. Mozda je napravim ranije, pa onda oko Nove godine sa novim iskustvima i snagom u nove pobjede i svijetlu buducnost.
Predraže,
ReplyDeletezaustavi se malo, previše je u zadnje vrijeme tamnih boja u Parkiću, iz dana u dan teške teme, a oko nas isto takve, a i Priroda ti malo pripomaže.
Srećom jutros osvanuo sunčan dan, pa požurih u maksimirsku šumu, da bar malo uhvatim pozitivne energije.
Znaš kako izgleda pred izbore, sva prljavština izlazi na vidjelo, govor mržnje uznapredovao do savršenstva, novine pune crne kronike, žutila, pornografije.
Kao da je sav pametan i pošten svijet nestao s lica Zemlje.
A ti uporno s tim teškim temama. Ne bježim ja od njih, da i hoću ne mogu pobjeći, ali mi ih je nekako previše.
Mržnja u BiH, mržnja u državama ex YU, zločin u Libiji, globalna financijska kriza, ekonomsko ropstvo, zlostavljanje djece, jednako tomu zlostavljanje u obitelji, zlostavljanje žena, kriminal i korupcija, dvostruki moral,...
Sav taj užas uvijek je vezan i uz moral, kako osobni tako i moral društva, a onda nadolaze neizbježna pitanja:
Kakav je to čovjek, kakvi smo mi to ljudi? Ima li nade za čovječanstvo?
I pored svega iz najbolje namjere postaviš te fotografije naših mladenačkih idola, a oni mladi, lijepi, podsjećaju nas na bezbrižne dane djetinjstva i mladosti, pa naviru sjećanja, osmijeh zaigra na licu sve dok se ispred nas ne stvori ogledalo.
Hoćeš-nećeš vidiš prolaznost života i opet iskrsnu pitanja:
Jesam li uzalud živjela? Zar ovo malo što mi je preostalo da potrošim uništavajući sebe? I nama zahvaljujući došli smo do ovakve sadašnjosti, mladima svijet ostavljamo, pa neka ga oni sebi urede po svome.
Mogu samo prenijeti svoja iskustva i znanja o jednom vremenu i o sebi.
A imam o čemu pričati.
I sve boje su prisutne.
I naći će se slušatelj, ne sumnjam u to.
A imam i fotografije.
I bila sam i mlada i lijepa i uspješna.
A kao što vidiš mogu se i našaliti kad crno prevlada.
Izvini Zeljo sto smo se zakacili na tvoj prilog, koji ne spada u tamne.
ReplyDeleteNisam ja to bas tako tragicno sve sto se desava shvatio. Ja jednostavno razmisljam i komentarisem ono sto cujem, citam, sanjam...Vjerovatno je sve to tamno refleksija zbilje oko nas, ali i poredjenja te zbilje sa prosloscu.
Mozda bi i bilo dobro da se malo odmorim, jer vec sam i sam primijetio da pisem da bih imao prilog i nesto novo za one koji svracaju u Parkic. Pocetkom decembra bih svakako napravio pauzu, jer necu biti tu. Mozda je napravim ranije, pa onda oko Nove godine sa novim iskustvima i snagom u nove pobjede i svijetlu buducnost.