Pages

Tuesday, December 27, 2011

Mladen Z.: ONI TAMO I MI OVAMO!

Evo ga, opet sam se upecao. Sve bih se malo odmorio od glasnog razmisljanja, bas sada, pred praznike, u drustvu sa prasetinom i janjetinom (bez nacionalnih predznaka molim), a onda urednik (tako su te prozvali - sta se tu moze) objavi tekst dvije dame, svaka sa svojim frustracijama…I svaka bi htjela imati pravo iz kuta svoga dvorista, svoje situacije, svoje muke.

Dva zatvorena svijeta nespremna za kompromise, sve vise podijeljena, vise i od dvije Koreje, svaki nakrcan svojim argumentima cvrstim k’o celik , pa nema sanse ni za jotu natrag…Sto prica vise odmice prste krupne rijeci, sve do psovki, a u cetiri oka bi bilo, u nedostatku hladnog oruzja i cupanja za kose… garant. Znam ja nas j… ti nas.

Oficijelno, u ime razuma i dobre volje, mi “ovamo” smo spremni bar malo za prastanja, ali ne i zaboravljanje - jer to je nemoguce, a oni “tamo” se odmah pitaju: kakva prastanja, sta vi blebecete, kog vraga ste odlazili pa sada kukate kó Damjanov Zelenko. I dosta, pobogu, poslije dvadeset godina ponavljanja iste zalopojke - sto je to tako moralo biti. Tako dakle misle oni “tamo”, poslije dvadeset godina, treba ici naprijed, povratka nema, sjecanja ima, pa k’o voli nek’izvoli.

Zvuci logicno i pametno, ali opet, naravno, sa pozicija onih “tamo”. Sa tocke (tacke) gledista ovih “ovamo” kovanica “morati bjezati”, svatko sa svojom pricom, jednostavno ne zastarjeva i nitko nam (im) ne moze zabraniti da se oglase kada je tesko. To takodjer zvuci logicno i pametno.
Citajuci, gledajuci, slusajuci, a bogami (ponekad) i razmisljajuci, dodjoh do strasno pametnog zakljucka da je klanac izmedju nas “ovamo” i njih “tamo” sve dublji, dublji i…dublji. Vidi se to kako u redovima, tako i izmedju redova, pa cak i onda kada i jedni i drugi objasnjavaju situaciju u “najboljoj namjeri”…

Pa to tako do beskraja, sve dok se zemlja ne propolovi pa odletimo u svemir svatko u svojoj odvojenoj polutki. Tu, cini se, nema lijeka. Hiljade, milijuni tekstova i tv svadja nas “ovamo” te vas ”tamo” izvijaju se k’o zmija otrovnica, k’o gladno crijev preko cijele planete, a i dalje bi da se moze….
A onda, opet malo logike…Pa zasto se sa sve dubljim klancem opceg nerazumijevanja i dalje podnosimo, prozivamo, mucimo jedni druge dijametralno suprotnim stavovima zasnovanim na posebnim ljudskim sudbinama?

Ne trazim odgovor – boze sacuvaj, jer da ga slucajno znam podijelio bih ga sa njima “tamo” i sa nama “ovamo”. Pa i sam sam cesto u svojim razmisljanjima nas “ovamo” prepun gorcine, cak i kada pokusam biti realan. Ipak, cini se da sve funkcionira na onoj Bregovicevoj: ima neka tajna veza, ne moze krpa bez zakrpe , cak i onda kada je haljetak definitivno poderan…

Sudbina vas “tamo” i nas “ovamo” se bez kontrole preplice k’o sudbina posvadjanih ljubavnika sa emocijama prepunih lijepih sjecanja, ali i strasnih rijeci i postupaka. Svako jutro bismo i mi i vi stavili kriz na bilo kakvo razumijevanje, a svako vece ponovo pocinju ljubomorne scene na relaciji “mi”I “vi”…
Ustvari ,vi “tamo” i mi “ovamo”(vise sam se zapetljao tko je tko…) sacuvali smo samo dva zajednistva: lijepe uspomene na jucer i gubitnistvo danas. K’o neko nasljedje. Valjda. Svatko na svom Kosovu polju.

Mi “ovamo” smo kivni jer:

- Dolaze praznici a pecenje nema okusa onog pravog
- Ovo sunce ne grije kao tamo
- Ovdje padaju kisele kise cak i onda kada ne padaju
- Nedjeljom, pa cak ni za Dan mrtvih, ne mozemo odnijeti cvijece na groblje
- Ljeta nisu ljeti, a zime nisu zimi
- Kiselog kupusa ni za lijeka (ako ga sam ne ukiselis), telece koljenice ne prodaju (cekaju da tele postane punoljetno), a o cevapima da ne govorim
- Druzimo se ne sa prijateljima nego sa onima koje razumijemo po jeziku
- Vozimo dobra kola, a neznamo kuda cemo
- Zivimo u vecim kucama, ali i u vecim prazninama
- Nemamo se skim normalno posvadjati jer svi ti ovdje samo dobronamjerno klimaju glavama (kao ono –pusti budale kraju)

Oni “tamo”su kivni jer:
- Sve je manje para za janje iliti prajca
- Nerviraju ih oni “tamo” koji dodju sada “ovamo”, pa se iskukaju, pa odu svojim putem
- Otvoreni su u svome izboru da ostanu zatvoreni (kako god to shvatili)
- Jer im nije jasno kako to nema placa i penzija, a ima sve vise laznog sjaja novih nebodera
- Jer su na svakih par kilometara okruzeni komsijama (susjedima) koji drugacije misle i slave samo svoje slave sami sa svojim pecenkama
- Jer su sve manje sigurni na vlastitom pragu i sve vise zabrinuti za vlastitu buducnost
- Jer su sa dobijanjem blokiranih nacionalnih areala izgubili nas ovdje, a da toga nisu ni svjesni
- Jer, negdje u dubini duse, znaju da nam je zajedno bilo ljepse ,ali su vlakovi i vozovi otputovali u jednom pravcu
A opet i dalje pomalo vjerujem, kada odbacim sarkazam, ironiju, gorcinu, crno-bijeli humor, cinizam i sve te strasne rijeci, sve te “raspe, rivolvere” (Zdenko Runjic), ipak pomalo vjerujem da nas je puno ovih “ovdje”i onih “tamo” koji su toj suludoj podjeli pripali ne svojom voljom vec voljom stihije, cak i onih najglasnijih, najljucih…Da nas je jos jako puno ovih “ovdje”i onih “tamo” kojima je puna kapa svega, koji dobro znaju da ce sve ovo vrijeme pregaziti i prekriti snjegovi bijeli ….
Ostacemo svi tamo gdje smo morali odabrati, ili gdje su nam ga skrojili, vikali mi ne vikali… Tko pozivi pricace…Kome nije do price neka barem poslusa sta Oliver dolje pjesmom kaze…
Sretno vam i bericetno… I vama “tamo”i nama “ovamo”… Zivi bili i veseli u 2012… Znani i neznani… U zdravlje!!!
http://www.youtube.com/watch?v=OpQyg9z14a4

1 comment:

  1. Niti sto dodati, niti što oduzeti.

    Urednik je odlično odradio urednički posao, svojim izborom teksta izazvao je ovu reakciju, na naše zadovoljstvo, ali i njegovo i Mladenovo.
    Vjerujem da se "naše zadovoljstvo" odnosi na nas i na njih.

    ReplyDelete