4. decembar. Osvanulo toplo, sunčano nedjeljno jutro, vjetar puše, rastjerao maglu koja već tjednima pritišće grad.
Neobično! Znakovito!
Krenula rano, obaviti građansku dužnost, ne iznenađuju me umirovljenici, stariji i bolesni, mnogi s invalidskim pomagalima u pratnji svoje djece, jutarnji mir omogućuje im da obavezu najlakše izvrše.
Uvijek je tako bilo, 35-40 godina rada ostavilo je tragove na zdravlje, naviku ranog ustajanja i odgovornost prema društvu.
Izborno mjesto je u školi, najviše 70m od našeg stana, organizacija na visini, dva su kontrolora glasanja u dvorani.
Iako je lijep dan, vratila se u stan, ne želim ići u šetnju, kao da će mi time iščekivanje lakše i brže proći.
Kako vrijeme odmiče, lagana se nervoza uvlači u mene. Jeli to i strah, pitam se? Vjerovatno. Nas dvoje, cijela obitelj, uža i šira i prijatelji, živimo solidnim životom, nema straha za sutrašnjicu, znam kako se nositi gotovo sa svim nedaćama, previše je iskustva, ali mi je itekako bitno u kom pravcu ide Hrvatska, ima i straha od ponovnog razočarenja u ljude. Najteže mi je suočiti se s ljudskom zločom i gluposti, bez obzira što ih, koliko je moguće, zaobilazim.
Točno u 19h, kad prestaje izborna šutnja, objavljeni su prvi rezultati anketa nezavisnih organizacija na anketiranih 25000 birača. Koalicija SDP s 3 stranke izborni su pobjednici.
Olakšanje.
Provela do 01h današnjeg dana uz TV do zvaničnih rezultata na preko 50% birača.
Što reći? Sve znate.
Ne iznenađuju me riječi dosadašnje premijerke. Iako su u blažoj formi od onih koje godinama slušamo, izazivaju mučninu: oni lijevi, mi smo stranka poštenih ljudi, svi su protiv nas, mrze nas, pozdrav braniteljima, mi smo oslobodili Hrvatsku, Hrvatice i Hrvati, nisu nas ponizili, ja sam.., ja ću..,
Nigdje realne ocjene svoje vladavine, nigdje samokritike, nigdje demokracije unutar njihovih redova, nema shvaćanja da su rezultati izbora volja naroda.
Teško je nositi se s porazom, pogotovo ako vlast opije pamet, negativne ambicije prevelike, radi se na kultu ličnosti, silništvo prisutno, a realnosti u prosudbi vlastitog rada nema.
Bilo, nadam se da je i na duže prošlo.
Drago mi je da nije bilo trijumfalizma u redovima izbornih pobjednika, istina nije ga ni moglo biti ako su svjesni, a jesu, u kakvom je stanju država. Drago mi je da je mandatar vlade koristio riječi koje smo u nedavnim komentarima i mi spominjali:
Rad, znanje, korjenite promjene u sustavu, odgovornost, rad za opće dobro, borba protiv kriminala i korupcije, pravda i pravednost, otvorenost za sve dobre prijedloge, samopoštovanje i ponos, građenje dobrosusjedskih odnosa.
Vjerujem da će učiniti maksimalan napor da zacrtano ostvare. Moraju, nemaju izbor ako žele biti dosljedni sebi. Sigurna sam u dobru suradnju Pantovčaka i Banskih dvora.
Evo što je rekao budući premijer, Zoran Milanović:
premijera/?utm_source=jutarnji&utm_medium=iframe&utm_campaign=videoframe
http://www.24sata.hr/
http://www.vecernji.hr/izbori/z-milanovic-od-fakina-kvarta-sefa-banskih-dvora-clanak-352579
Drago mi je da je Zoran Janković sa svojom strankom pobijedio na izborima u Sloveniji. Bio bi velik korak unazad da je pobijedio Janša, on i njegova stranka preslika su HDZ i Sanadera.
Nadam se da će ove promjene u Hrvatskoj potaknuti i promjene u drugim dijelovima bivše zajedničke države.
Što nam drugo preostaje?
Nada umire posljednja.
Draga Natasa.
ReplyDeleteI sam sam pomno pratio izbore u Hrvatskoj iako me to ne tangira previse. Ne zivim tamo, al zbog ljudi koje znam, zbog ljudi koji pate zbog svega sto se izdogadjalo za i poslije devedesetih, red je da se tome vec jednom stane na kraj.
Ovo je bila zadnja prilika za tako nesto, mada je pobjednicka strana nasljedila teret koji ce tesko biti skinuti, bar u dogledno vrijeme. Dvadeset godina jedne politike, istih ljudi, iste strategije nije malo. Milanovic je dao prve trezvene, realne izjave, koje daju nadu, a uz pametnu strategiju i povlacenje pravih poteza nadaj mo se boljih dana.
09.12.2011. datum za pamćenje – 27 zemalja Evropske unije potpisalo je Pristupni Ugovor o udruživanju buduće 28. članice, R Hrvatske u zajednicu evropskih država.
ReplyDeleteJedan od rijetkih dana kad osjećam ponos.
Bio je to dugotrajan i mukotrpan put u kojem je učestvovao velik broj vrhunskih stručnjaka i političara, raznih političkih opcija udruženih u zajednički cilj.
Bez obzira na sve teškoće s kojima se susreće EU, ne napušta me nada da ih neće uspjeti riješiti. Poteškoća uvijek ima, interesi država su različiti, ali ako se želi izaći iz krize, ako se želi izbjeći krah evropske civilizacije, ne sumnjam u sposobnost i odgovornost političara Evrope.
4,5 milijuna građana Hrvatske doživjet će sudbinu 500 milijuna građana UE.
Ne treba imati bojazni za sutrašnjicu, Hrvatska ima velike prirodne i umne resurse, imamo vodu, imamo dovoljno plodne zemlje, a u kritičnim trenutcima za zajednicu naši ljudi su pokazali suosjećanje i solidarnost, gladnih neće biti.
Lako je podleći, svi smo svjedoci takvih naših trenutaka, nevjernim Tomama, katastrofičarima i euroskepticima, ali ako osvjestimo snagu, žilavost naših ljudi kroz stoljeća onda ne bi trebao biti problem podići si samopoštovanje i s vjerom u sebe krenuti u nove izazove. Samo o nama ovisi koliko ćemo ono što nam se nudi iskoristiti i koliko ćemo unijeti vlastite pameti, kreativnosti, poduzetništva, energije i odgovornosti.
Neka nam je sa srećom.
Ma sve nesto kontam, bil' Rvati usli u EU da ih Srbi nisu 'pogurali'...odo' ja spavati, a vi bud' te dobri...
ReplyDelete