Nedavno, is’o na put. Ma nema ni godina. Poslom, iz ove moje vukojebine ravno u pripizdice. Jedna rijec i par fotki, i sve vam je jasno. Prvo 100km normalne ceste a i prometa. Onda 200km normalne ceste i trcis, trcis pa prometalo. Otprilike jedno na dvadeset km. I to kakvo je, radije bih bez njega. Road train! A pici k’o lud. Samo kontas da me ne otpuhne u kaktuse. A kaktusi, ma drvece i jos znaju sumski da se rasporede. Zadnji 50km, a belaja...kenguri, wallabies (poket kenguri), emui, neke brze od kamere zivotinjke, lisice, gusteri...jedan stao na sred puta, zadigo glavu i gleda u me. Ja polako vozim, a i ne mogu i da hocu brze, put na djombama, a on nista. Nit’ ga vidim, nit’ se mrda, rikverc, a on i dalje stoji i gleda u me... ja opet naprijed a on opet nista. Sa puta sam morao sic, ja drasticne razlike, da ga obidjem. Pogledam u retrovizor a on samo mrdno glavu i gleda za mnom. Izgleda da je cuo da fotkam, pa se namecio. Pozira. Jedino sto ja ignorisem sve sto je ispod koljena. Zato je Angelina ‘nako istupila...Nastavim. Vec sam se zabrinuo, s obzirom na pejsaz, ono znas li vjeko gdje ces? Kad krava! A da ste vidjeli te srece...Jest da i ova AU krava i nije bas domaca zivotinja al’ ...stigoh nekako. Odradih sto sam brze mogao pa nazad, da sto vise puta prevalim prije sutona. Jer zorom i sutonom naglo se poveca promet na cestama. Kenguri se izvuku iz izlezavanja dnevnog il’ nocnog ...sta radi normalan kengur nocu?, s obzirom da se cijeli dan izlezava. Uglavnom ovaj ekstra branik na autu je zbog kengura. Pri 100 i nesto na sat bliski susret sa tim skakavcom nije ni malo prijatan. Tako kazu. Ja sam imao srecu, do sada, pa samo pticu zakacio a i od nje je ostalo udubljenje na haubi. Pri takvim susretima i toj brzini, kocnice zaboravi, da ne bi pravo da vam kazem, najebo. Jedan moj drugar je ostao citav al’ se isprevrtao i zavrsio u kaktusima. Ja lijevu nogu, koja kod automatika ne treba, u takvim voznjama postavim izmedju kocnice i gasa da slucajno desnoj ne bi palo na pamet da koci. Sta cu mu ja (kenguru), ko ga je tjerao da prekida izlezavanje il’ ... itd. Uostalom, sto ne ide na semafor. E kad sam vec dobrano napustio pripizdice i primak’o se mojoj vukojebini podjose stizati poruke na mobilni. Pogledam poslate prije 5-6 sati..sam ti bio bez telefona. A ponjeo dva, rekoh mozda zatreba. A sto bi mi pomogli, iako Telstra tvrdi da pokriva 99% AU teritorije. Izgleda da je onih jedan posto u mome autu... a Toowoomba vukojebina? Cuj, ma velegrad je to.
Vjeko dragi,
ReplyDeletekoliko si me samo obradovao, «oprostit» ću ti što smo dugo čekali ovakav tvoj prilog, prije svega duhovit, a toga je pogotovo zadnjih mjeseci nedostajalo, a sve si tako zorno opisao i vratio me u one predivne dane kad sam potpuno isto doživljavala. Jedino što boje nisu bile tako blijede. Jeli to od silne kiše koja vam gotovo neprekidno pada i otima vam pravo ljeto, ili si slikao pred samu noć ili ...?
Ostaje mi nada da ćeš još koji put u pripizdice i obradovati nas još kojim prilogom i fotografijama tog lijepog i nama neobičnog krajolika.
Vjeko, ja tvrdo odlučila ne komentirati više, ali evo nisam mogla, kako ću ne zahvaliti ti se na ovako lijepom prilogu. Ma komentirat ću ja ovakve priloge, ali neću više političke, uh, uh,..., krenut ću ja stopama drugih.
Pozdrav Andreju.
Dvoumio sam se na koji post da stavim komentar. Dal na tvoj ili na Mladenov prilog godisnjici Parkica. Posto je Mladen sve ljepo rekao i napisao, kao da ga slusas, tu ne bih imao sta dodati i svaki komentar bi bio suvisan.
ReplyDeleteJos jednom se pokazalo da je Vjeko mester i da od "malog dogadjaja" zna napraviti dobru pricu.
Gledam ja vas dvojicu, samo vas gledam...
ReplyDeletePS. he,he...
Slike su jasne toliko da se vidi da ONO nije krava :)
ReplyDeleteZabavna pricica bez zenskih oblina :)