Iz njegovog prvog pisma saznajem da je Mido u ratu prosao golgotu logorasa u Omarskoj i Manjaci.
Njegovo pismo je pisano meni, ali na moju molbu, Mido pristaje da ga objavimo.
Svaka Midina izgovorena rijec ima posebnu tezinu zbog iskustva kroz koje je prosao ali i zbog njegovog odnosa prema akterima.
Stradalnik Mido Krkic ne dozvoljava da ga ispuni mrznja.
I to ga, i pored svih uzasa kroz koje je prosao, cini pobjednikom.
Zato vam, uz Midinu dozvolu, nudim nasu nedavnuu prepisku uz novinske isjecke o nasem nekadasnjem zivotu, koje je Mido, uz pomoc svoje supruge, uspio izvuci iz pakla.
******************
 |
| Mido Krkic, stoji drugi s desna |
(04.04.2012.)
 |
| (1973) |
ne znam odakle da pocnem jer ako krenem onih zadnjih 20 g, previse boli, tuge i razocarenja. Zivot se jednostavno poigrao sa mnom. Uzas koji sam vidio i sto sam dozivio je urezan za sav zivot. Previse boli, ali evo pokusat cu.
---------------------
Ja, po obicaju, naivan, siroka srca, stojim s prijateljima u kaficu, kada ono vani dvojica prebise jednog momka. Policajac u kaficu ne reagira, pa ti ja izadjem i potjeram ovu dvojicu. Jedan se, izgleda sjetio da ima pistolj, pa ga izvadi prema meni. U tom momentu i moj haver, visok 1,5 m, izvadi pistolj. Ja ostadoh zaprepasten. Ovaj momak ode uz odgovor da radi sve u dogovoru sa policijom, a onog momka su tukli jer je Hrvat,hm.
Pitam ti ja svog havera, otkud tebi pistolj? Ma znas .........
Uskoro pocinje haos u Prijedoru, mrtvi po ulicama, odvodjenje u logore. Svi prijatelji mi rekose (indirektno) da im je religija na prvom mjestu. Pa tako pored sve muke i provala, odvedose me u logor Omarska.
Ne bih da ti pricam detalje jer su previse bolni. Poslije Omarske vode me (nas ca 1500) polu- ziva u logor na Manjaci.
Sva sreca sto se logor Omarska zatvorio, jer sam bio u grupi 3, "razmjena"-prevod-grupna likvidacija-.
To mi je rekao inspektor Zoric Miroslav, kao i to da mi ne moze pomoci. Naredbe zlikovaca su se morale slusati. Cekao sam samo nocno prozivanje, jer se grupa odvajala samo noci u kamione i odvozila.......(zajednicke grobnice)
----------------------------------
Odlaskom na Manjacu moje sanse su bile vece ali su me i tamo vodili dva puta na ispitivanje. Kada covjek pomisli da su mu sanse vece, jer su rekli da nas u decembru prebacuju u Hrvatsku, eto ti belaja. Uhvati me dezinterija pa sam spao na 64 kg. Jedan me pitao, koliko sam godina u penziji, a ja mu odgovori, meni je samo 39 godina. Uh izvini, uzviknu covjek,hahahaha.
Nije to nista strasno. Bio sam na samrti. Doktori nisu imali lijekove, ali su obecali da, ako prezivim 20 dana, da ce doci sa lijekom. Dosli su nakon 20 dana, ali bez lijekova,hm. U to vrijeme nisam mogao stajati na nogama. Nisu ocekivali da cu prezivjeti tih 20 dana.
Znas moja supruga je borac, pa sa svojim tatom (pukovnik u penziji) uspijeva da me izvadi iz logora 15 dana prije nego ce konvoj krenuti. Dr. Sajma (moja bliza rodica) dolazi da mi pomogne (tajno-normalno). Uskoro stize novi problem jer hoce da me ubiju neke komsije koje su izgubile nekoga u ratu. Cim sam mogao na noge odlazim sa suprugom u UNHCER i pri povratku srecem Prleta (Dragana Tosica). Kada bi svi bilo upola kao Prle i njegov brat Dr. Dragan, bio bi raj na zemlji. Ponudio mi je pomoc, ali ja sam imao cilj izaci sa UNHCER-om. Sreo sam i Emira Ibrahimbegovica, koji mi rece da mu je Skaka (kosarkas) rekao, da sam bio u logoru jer sam bio kapetan zeleni beretki, hahaha. Sada bacim salu na taj racun-daj mi potvrdu, mozda sam sada i general, da trazim penziju.
Skaku sam poslije sreo u Puli, jer sada tamo odsjedam svake godine, ali mu nikada nisam prigovorio. On je ipak meni draga osoba, jer sam ga gledao kako odrasta.
-----------------------
Kada je Prle umro, dosao sam u BL. i sa Dr. Draganom ostavio loptu na njegovom grobu. Dr. rece da ce je ukrasti, a ja mu odgovori da bi i Prle to volio - ali da je iskoriste i igraju kosarku.
Preskacem dosta toga, da bih dosao do sustine.
Prebacen sam u Svedsku, gdje su otpoceli lijecenje. Nista nemamo, ni u lijevoj niti u desnoj ruci, ali odlucni da krenemo od nule. E sada zamisli da sam 3-4 godina zivio kao biljka i stalno bio pod uticajem sedativa. Nisam mogao niti pricati a da se nasmijem, to sam vec zaboravio. Dijagnoza PTSS ali je bilo nesto teze od toga, jer nikako da krene na bolje. Nakon 4 godine, bacam sve lijekove i krecem sa kosarkom, trcanjem, treninzima. Nisam se razdvajao od kosarke. To mi je spasilo. Ovde sam trenirao sve nivoe pa i prvu saveznu ligu. Inace sam savezni trener.
---------------------------
U Bosnu ne idem vec par godina. Sve me boli, nista pozitivno, samo me nabijaju negativnom energijom.
Kazu - a lazu. Svi se odrekose imena, JUGOSLAVIJA, a meni lomili kosti da hocu da srusim to ime. Pa sada kada je sve proslo, kazem svim koji su me mucili; vi mozete biti sta hocete, ne zamjeram vam, ali ja sam JUGOSLOVEN, Jugoslovenski Bosanac.
Nemam pravo da sudim druge, ali imam pravo da budem normalna osoba i da sam odredjujem tko sam i sta sam.
Bio sam kod kuma u Srbiji-Indzija; nakon 26g. smo se vidjeli. Svi zele da pisem knjigu ali moj bol - je moj bol, moje razocarenje - je samo moje...
-------------------
Ne mogu vise o tome. Sada malo pozitivnije.
Djogica ( iz KK Bosna) sam sretao par puta, cak smo se cesto culi telefonom...
Sa Djogicem sam isao na kurs da dobijemo potvrdu da imamo pravo drzati kosarkaske kurseve.
-----------------
Supruga i ja smo kupili stan kraj mora u Premanturi (Pula) sa pogledom na more i kampom ispod terase.
Ove godine smo kupili i manji gliser jer sam dobio unuka pa se morao gumenjak zamijenuti.
Svedska-Pula je moja destinacija.
Pula: Jedne godine, kada su trebali ispasti, uspjeli su me zadrzati pa sam imao pune ruke posla da opstanu. Toliku sam cijenu rekao, nadajuci da ce odbiti ali oni ...
Nije za mene vise taj mentalitet, gdje mozes sudiju kupiti skoro za nista i ...
Od prosle godine, zbog zdravlja, sam u penziji (posljedice stresa, stitna zlijezda......) pa cu vidjeti da li cu nastvaiti sa kosarkom.
Nude mi neke ekipe, ali mislim da se u tom rangu ne igra kosarka.
Do slijedeceg javljanja cu ti pripremiti slike, sto je moja supruga iznijela iz BL.
Sopen je uvijek volio da mu se kaze da je najzgodniji. Pozdravi ga. Majk, za njega sam znao da je preko bare. Gdje Mila -Milasinovic Dragoljub-?
Uh, jesam se raspisao. Ovo ti je zbrda-dola.
Pozdrav od Mide
----------------------
(04.04.2012.)
Mido moj,
na poslu sam, u kancelariji. Citam, a suze teku. Nije mi ni bitno sto to drugi vide.
Zamisljam te , Mido moj, i svu tvoju patnju.
Ni ja nisam lijepo prosao u Banjaluci. Nisam se htio uklopiti. Nisam mogao okrenuti ledja prijateljima, otpustati prijatelje, bombardovati Hrvatsku... Zbog toga sam postao cilj. Moja golgota, koliko god da je velika, ne moze se porediti sa tvojom.
Zao mi je do neba sto si prosao kroz sve to. Ti to nisi zasluzio. Jedino sta mogu reci, ako ti je iko ista uradio u ime nacije kojoj pripadam, nije to bilo u moje ime i uradio je to i protiv mene, jer ti si bio i ostao moj prijatelj.
Pokusavam, i kroz blog da, i pored svega kroz sto smo prosli, koliko god mogu zracim pozitivnu energiju, jer to nam je jedini izbor.
Procitaj na blogu, ako ti se da i imas vremane, i doznaces dosta toga i o meni i mojoj porodici.
Vidim da i iz tebe i pored svega kroz sta si prosao, zraci nada i pozitivna energija. Drago mi je sto je tako, jer tako pomazes i sebi i onima oko sebe.
Nema nam druge opcije.
Spominjes Pulu kao jednu od svojih destinacija. Mozda nam se jednog dana i posreci pa se sretnemo u tom kraju svijeta. I Kopanja, koji zivi u USA (sjecas se kosarkaski sudija), ima stan u Puli. Tu provodi ljeta, a sprema se i da potpuno preseli.
Inace s ove strane bare su, od kosarkaske raje: Angel, Majk, Bojer, Kopanja, Sopen, Said, Blaki (Juric), Fuad i .... Ima nas citav tim i u vezi smo jedni sa drugima.
Sa pok. Draganom Tosicem sam bio i ovdje kada je posjecivao sina. I sa Prletom sam bio prije njegove smrti u Banjaluci.
Ti ljudi su iznijeli cist obraz iz rata.
Mido, ovo sto si napisao treba objaviti. neka ljudi citaju. Neka znaju. Ti nikoga ne napadas, ne osudjujes nikoga - vec ljudske zlikovce.
Ako pristajes , objavio bih to na blogu bas ovako kako si napisao. Kao i sve drugo sto zelis da izidje iz tebe...
Javi mi sta mislis o ovom prijedlogu.
Skupi slike i posalji.
Necemo prekidati...
Pozdravljam te, druze moj.
I tebe i tvoju porodicu.
Canak
-------------------------
(06.04.2012.)
E moj stari druze, nisam jos krenuo da trazim slike jer me temperatura obori u krevet. Jucer sam trebao ici kod unuka, ali sam ostao kuci dok me ne prodje ova gripa.
Ovo sto ti kazes, kaze mi i kum ali ovako- ne mogu da shvatim da je moj narod mogao to tebi da uradi-.
Evo dajem i tebi isti odgovor.
Mi smo isti narod i ja nikada necu prihvatiti da su ljudi podjeljeni po nekim vjestacki stvorenim nacijima.
Razlika izmedju ljudi i zivotinja je sto ljudi imaju slobodnu volju a zivotinje reaguju instinktom.
Svi smo mi jedan narod na ovoj planeti a podjele su dosle zbog podjele vlasti i moci. Ja pripadam tebi kao i svima.
Ako bih mrzio i zelio osvetu, poceo cinit zlo kao sto radi zla strana ovog svijeta onda bih mogao reci da su ovi u logoru uspjeli.
Oni su me mucili i psihicki unistavali da bih poceo tako da mislim; da mrzim, okrecem ledja drugima kao sto su meni okretali zbog imena...
Sada kazem otvoreno: niste uspjeli jer ja jos volim ljude i nikada se necu odreci dobrih ljudi jer ja ne pripadam nicijoj naciji, ja pripadam ljudima dobrog srca.
U tom zlom periodu najteze mi je padalo sto me djeca nece zapamtiti (tada su imali 5,5 god. i 10,5 god.) i jedina mi je zelja bila da ih sretnem jos na par minuta da im kazem koliko ih volim.
Vidis, ta zelja mi se ostvarila. Dobio sam vrijeme i vjeruj mi znam ga iskoristiti. Ne odvajam se od njih (26 god. i 31 god.).
Cesto im kazem da ih volim i u tome uzivam. Ozenili su se, ali sam uvijek tu, blizu ...
Canak ne treba meni da govoris, kakav si jer nikada nisam ni sumnjao u ljude kao Sopen, Bojer, Majk, Angel, Res, Kopanja.................Takvi ljudi kao sto ste vi , moj kum i mnogi drugi daju mi potvrdu da mislim, radim i zivim na ispravan nacin.
Ma jos cu se raspisati, hahahahahah.
Kako se cesto cujes sa Kopanjom da ga nadjem u Puli. Sredinom maja sam u Puli.
Da ono mjesto kraj Pule nije MEDULIN. Sa terase vidim Medulin, otok Cres- Mali Losinj.
Nemas pojma kako bih volio da se vidimo.
Pozdrav do slijedeceg javljanja i normalno pozdravi sve s kojima se cujes.
Mido
**************
(07.04.2012)
Ma sto se pisanja tice, vidis da sam napisao bez nekog redosljeda, pa bi mozda to izgubilo smisao. Kopanju cu sigurno da nadjem u Puli, posto idem u maju i ostajem do kraja septembra. Nego nisi mi rekao, da li je ono Medulin?
Ma vidimo se sigurno.
Ono sto napisem stojim iza toga jer ne pisem sta su drugi rekli. Pisem ono sto sam dozivio, vidio svojim ocima i cuo svojim usima. Mozes da radis sta hoces, ali mislim da bi ti trebao poslati malo bolje slozene rijeci. Kada pisem o tome, izgubim se, jer toliko toga ruznog nadolazi.
Ma toga ima, da je malo i jedna knjiga. Slobodno radi sto mislis da trebas ali ne bi volio da se netko nadje uvrijedjen. Vidim ti na stranici da se neka zena vec uvrijedila zbog razlicitog misljenja pa.....
Kao god ti zelis.
Evo jedna od prica:
Rat. Zvono na vratima. Kada sam otvorio, prepoznam covjeka. Pita me -gdje ti Doberman-(tada sam imao Dobermana sa kojim sam se takmicio po Evropi -3 mjesto u Nirnbergu na svjetskom prvenstvu). Sva sreca on je vec bio u Srbiji. Odvodi me u policiju a tamo srecem sve koje znam. Neki okrecu glavu, neki pridju i pitaju -otkud ti ovde?- Sada cemo mi to rijesiti-, ali....... Ja zavrsim u Logoru.
Godine1999. dolazim u Prijedor i sretem tog covjeka. Covijek je gladan, zedan, djete nema sta da jede, pa ti ga ja fino sa djetom odvedem na rucak...... Slijedeci moj dolazak je bio da njegovom djetetu donesem od patika i svu garderobu, a on mi kaze -prosli put dijete mi nije htijelo prati ruke jer bi oprao miris pecenog mesa sto si ga castio i molim te nemoj nikome reci da sam ja dosao po tebe, morao sam-.
Kada sam to drugima ispricao rekli su mi da sam lud- kazu, ma ja bih ga........-
Zakljuci sam, sta je bio moj cilj.
Kazu da pita za mene, zasto ne dolazim i ............
Evo saljem ti jos koju sliku
Pozdravi sviju i molim te pitaj Kopanju kada je tamo u Puli.
Stvarno mi je drago da smo ostali ISTI.
Pozdrav Mido
Ne znam da li je to greska socijalistickog sistema obrazovanja, ali ko je mogao ocekivati formiranje logora (prije sam trebala reci, ko je ocekivao rat) na prostoru BiH. Znam da ih je bilo na svim stranama (nije vazno gdje ih je bilo vise) ali imala sam rodjake u Prijedoru pa se samim tim znam u kojim logorima su bili. Normalni porodicni ljudi, civili, vojno neangazirani i antiratnog uvjerenja iznenada su uhapseni i zatvoreni u Omarskoj. Ne moze se zaobici razmisljanje da je sve dirigirano iz nekog centra moci, da je planirano, iako su njih dvojica razlicitih nacija. Familija u Banjoj Luci i u Mostaru nije odmah obavijestena o svemu, ali nije ni mogla uciniti mnogo. Pokusavali smo preko politicara, vojnih struktura, crkvenih struktura, preko vidjenijih ljudi, medjunarodnog crvenog kriza ali nije islo. Bilo je savjeta, ne cackajte mnogo, bice sudjenje pa ce se vidjeti. U medijima je bio haos. Izjavljivalo se da su logori laz i sve to predstavlja dio bezobrazne propaganda i nacin je da se nacionalnoj stranci umanji ugled. U medjunarodnom crvenom krizu su mogli samo evidentirati i davati neka obecanja (ostale su nam samo suze). Kasnije su uspostavili mogucnost dopisivanja otvorenim pismima. Ali nema pravih informacija, nerijetko su ruzne. Beogradski nezavisni list Vreme otkriva istinu i pokrece se tema logora. Nase rodjake prebacuju na Manjacu, a jednog kasnije u treci logor u sjeveroistocnoj Bosni.
ReplyDeleteMedjunarodna zajednica je sporo i mlako reagirala na kasnije dogadjaje (zatvaranje logora, zdravstvena zastita, zamjene sa drugima). Tako su pri svakoj neuspjeloj zamjeni logorasi dobijali obaveznu porciju batina. Zanimljiv je detalj da su mog rodjaka ponudili na razmjenu vlastima tkz. Herceg Bosne, a ovi su odbili, jer njegovo prezime ne postoji medju tim hercegovackim prezimenima. Ostali su zivi ali sa bolnim posljedicama.
Zaista dirljivo. Nadam se da su anonimni i oni drugi posjetioci Parkića pročitali bar po dva puta ovaj prilog. Ljudi kao što je Midhat tope glečere, hoće li i zlo u ljudskim srcima.
ReplyDeleteNakon sličnog iskustva, moja rodbina iz prijedorskog kraja odselila je u Englesku.
Mario
Pozdravljam Midu. Duboko me dirnula njegova priča i želim mu svako dobro.
ReplyDeleteOdličan primjera, kako se ova tema može obraditi i to daje moralno pravo autoru da zagrebe i dodirne svaku sredinu i svaku temu, ali, kako to obično biva, kad se to čini onda; neki se naljute. To je dokaz da Parkić ima dobar kurs.
Razumljivo je i to, da se kroz komentare od nekog ne može očekivati samokritika, tolerancija i demokratski način razmisljanja, jer zavisi i od sredine gdje žive.
Tragična sudbina, srećom s dobrim završetkom, iako su posljedice trajne, bolne za cijeli vaš zivot.
ReplyDeleteKoliki nisu imali tu sreću, nisu imali nikoga da se za njihov izlazak iz logora smrti izbori. Jesu li oni logor i smrt zaslužili?
Praštanje, jedini put da se izbaci mržnja iz ljudi, ali da li bi itko od nas pružio ruku neprijatelju i nahranio onoga koji ga je poslao u logor?
Lako je danas govoriti o veličini Mithadovog djela, a istovremeno isto tako lako ne osvijestiti da odbacujemo prijatelja zbog načina na koji nam je uputio kritiku.
Mithade duboko suosjećam s Vama i svime s čime ste se susretali. Želim Vam mir i dobro zdravlje u krugu Vaših najmilijih.
Vaš oprost nikoga ne oslobađa krivnje za ono što su Vama, ali i svima drugima zločici iz svih naroda učinili.
I na kraju, vidim da se pogrešno zaključuje o razlogu mog odlaska iz Parkića.
Niti se ljutim, niti sam povrijeđena.
Ne osjećam se više dobro u konobi, nisam se složila da su nam gotovo svakodnevno na meniju političke teme, ne one autentičnog sadržaja, kao što je ova Mithadova, ne naša osobna iskustva, već članci, koje ionako čitam u tim novinama, ili ih svjesno zaobilazim, jer mi je spominjanje ustaša, četnika, političkih stranaka, umobolnih političara, i svega mračnog s čime se ionako susrećem u životu, previše. Previše je te negativne energije, da bih je još podnosila i u Parkiću. Ne jednom sam napisala da za to više nemam ni zdravo srce ni dobar želudac.
O svemu što nam se događalo i što nam se događa sam se do sada nebrojeno puta izjasnila, ponavljati se više ne želim.
Svatko bira konobu u kojoj se osjeća ugodno, tako evo sada činim i ja.
Bilo me je ionako previše, a samo o vama ovisi hoću li se jednog dana ponovo uključiti.
Bruja, bilo bi lijepo da pročitaš što si napisao o karakteru svog bloga, pa da pročitaš malo pažljivije priloge i moje i svoje komentare u Parkiću i da ne mijenjaš tako olako mišjenje. Na žalost nisi sam, što nije utješno, ali ne zamjeram ti, navikla sam ja na tu ljudsku slabost.
Evo toliko dragi moji. Ja sam se trudila i puno potrošila energije na ovu našu konobu, barem toliko biste trebali priznati, a sada vas napuštam i odoh potražiti sunce i nasmiješena lica.
Još jednom, iskreno i iz dubine svog srca želim vam svima svako dobro.
Nataša
Naravno, Natasa, da smo ti svi zahvalni na tvojoj podrsci i naporu, optimizmu i energiji koju si ulozila u dvije godine bloga. Ja bih iz toga izdvojio zadnja dva mjeseca kada si ti promijenila svoj odnos i prema meni i prema blogu. Postala iskljuciva, pokusavala da me ispravljas, "usmjeravas", da me branis od samog sebe, da me podesavas prema nekim svojim, meni nepoznatim, prijateljima koji me kritikuju i koji bi mogli pomisliti da sam ja onaj sto nisam, postavljala se kao cenzor...
ReplyDeleteBlog-konoba-Parkic je samo jedno od mjesta gdje se ljudi slicnih afiniteta okupljaju.
O tome sta ce biti objavljeno na internetu odlucuje tzv. moderator. U Parkicu to bih bio ja.
Kome Parkic odgovara, on ga otvara i cita.
Kome tema odgovara - on je procita. Kome ne odgovara on je preskoci i ide dalje.
Ako teme preskace svakodnevno, prestace navracati, jer nema sta citati... Izabrace novo drustvo u drugoj nekoj kafani.
Tako je bilo dok je svijeta, vijeka, kafana, blogova i interneta...
O kritikama, kritizerstvu, kao i prijateljstvu mogli bismo ponovo nadugo, ali ja to vise ne zelim...
Rekao sam sve sto sam imao reci.
Nadam se da ces jednog dana otvoriti neku svoju konobu u kojoj cu ja biti svakodnevan gost, ali necu kritikovati, jer znam da ces ti to raditi najbolje sto mozes..
Ako mi se nesto ne svidi, ja to necu citati. Pa cu navratiti drugi dan...
Ili cu jednog dana, ako mi se vise bas nista ne svidja, kao sto se tebi vise Parkic ne svidja, prestati navracati.
I necu to ni najavljivati, niti objavljivati, jer cu i tada znati i vjerovati da ti to radis iz dobre namjere i najbolje sto umijes...
Diskusiju na ovu temu necu nastaviti.
Cak i ovo do sada nije fer, posebno prema Midi i svim drugim stradalnicima kojima treba nasa iskrena ljudska podrska a ne prepirke...