Ivicu Dačića kao premijera Srbije jedan dio BiH ne vidi kao problem jer se nisu obračunali sa Miloševićem niti vide bilo šta sporno u njegovoj politici, drugi dio to shvata kao guranje prsta u oko
Najprije smo praznovali praznik rada, u zemlji u kojoj dnevno raste broj nezaposlenih. Otuda bi bilo logičnije proglasiti ga praznikom nerada.
Slavili smo ga u svom maniru, sindikalne vođe se obrušile na našu tradiciju, prema kojoj nismo skloni protestima, više volimo prasiće i jagnjiće. Ljutili se što nikoga nisu mogli predvoditi na protestima, koje ni u primisli nisu pokušali organizovati. Istina, nagovijestili su ih nekog maja, ali ne znamo koje godine.
I ko bi to mogao protestvovati u zemlji drugačije tradicije? Sindikalne vođe u drugim zemljama predvode te iste radnike, mi nemamo niti jednih niti drugih.
Bitno je da smo nešto slavili danima, pa to nešto spojili sa još nekoliko dana, naše praznovanje (ne)rada produžili unedogled.
Preživjeli smo još jedne izbore u susjednoj nam državi. Navijali su naši političari otvoreno za svoje miljenike, pomagali im u kampanji, ne smatrajući da se miješaju u unutrašnje stvari susjednih zemalja. Istina, kad to urade neki drugi državnici i zvaničnici, iz nama neomiljenih država, onda to postane ozbiljan problem i grubo miješanje u naše unutrašnje stvari.
Dobro poznata politička principijelnost.
Najpoželjnija srpska udavača, kako ga krstiše srbijanski mediji, Ivica Dačič sasvim sigurno će na simboličkoj ravni, opet podijeliti Bosnu i Hercegovinu. Naravno, pod pretpostavkom da postane premijer Srbije, za šta ambicije nije skrivao niti jednog trenutka.
Time jeste naljutio i jedne i druge, one kojima je nudeći se, jasno stavio do znanja da želi biti prvi čovjek srbijanske vlade.
Neki u Srbiji su odmah postavili pitanje kakvu poruku bi Srbija poslala susjedima izborom Ivice Dačića, kao personifikacije Miloševićeve politike, upravo na simboličkoj razini. Jedan dio Bosne i Hercegovini u tome ne vidi nikakav problem, jer se nisu obračunali sa Miloševićem niti vide bilo šta sporno u njegovoj politici. Drugi dio to shvata kao ''guranje prsta u oko". Sasvim sigurno da bi Ivica Dačić doprinio, ukoliko postane novi srbijanski premijer, daljem produbljivanju razlika u političkim pogledima u Bosni i Hercegovini.
Onda smo jedno stradanje i zločin nad mladim ljudima upotrijebili na najgori mogući način da skinemo maske i pokažemo se kakvima jesmo. Ijedni i drugi.
Kolonu tužnih porodica, koji su došli u Dobrovoljačku, predvodili su političari, koji tamo nisu imali šta da traže. Na drugi način su mogli doprinijeti procesuiranju ovog slučaja, ne slikanjem u prvim redovima kolone i skupljanju jeftinih političkih poena.
Trebalo je da ostave porodice da tog dana tuguju za onima koje su izgubili.
Druga strana je pokazala sav primitivizam i prostakluk, nedostatak pijeteta prema tuđim žrtvama, jednu bijedu našeg duha u kojem smo ogrezli. Bojim se bez povratka u normalno stanje.
Bio je to tužan dan, porazan, pun psovki, lažne patetike, političke zloupotrebe u kojem smo svi izgubili. Dan kojeg se niko nije postidio, barem ne zbog vlastitog udjela u njegovoj ružnoći.
Obilježili smo i dan slobode medija. Tog dana pretučeni su jedna novinarka i demolirane redakcije dva dnevna lista. Ta slika je najbolja ilustracija slobode nam medija, pri čemu je jedno istraživanje pokazalo da nam čak 15 odsto građana u zemlji napade na novinare smatra opravdanima.
O profesionalizmu ili neprofesionalizmu medija se da razgovarati, ali o načinu obračuna sa istim, nikako. Tu stavljamo tačku na slobodu medija. Da ne zaboravim Srebrenicu, čije žrtve su i jedni i drugi zaboravili, vodeći bespoštednu političku borbu.
I nakon svih tih naših slika i obliježavanja majskih praznika, odlučili smo proslaviti i Dan Evrope i pokloniti se evropskim vrijednostima.
Može li mi neko reći vidi li bilo kakvu vezu između nas gore opisanih i vrijednosti na kojima počiva Evropa.
Vidi se na koji način mi živimo i doživljavamo demokratiju, koliko nam znači sloboda medija, na koji način se suočavamo sa sopstvenim zločinom i na koji način poštujemo žrtve jednog sramnog vremena.
Onda je više nego licemjerno smatrati da dijelimo evropske vrijednosti.
No comments:
Post a Comment