Nedavno me Biljana zove iz kupovine da pita koju hranu za ptice da kupi. Kazem, najbolja su ona crna krupnija zrna - privlace kardinale. Zaboravim dodati da krupna crna zrna moraju biti pomijesana sa sitnijim, da bi zajedno prolazili kroz hranilicu. Kupi ona poveliku vrecu, ali samo tih crnih zrna, i jos prilicno krupnih. Ranije sam ja uvijek hranu za ptice. Nikada ovako krupna zrna. Ona bi podavila vrapce i manje ptice. Ipak, po onoj nasoj, daj sta das, istresem dio vrece u hranilicu.
I stvarno, manje ptice, za koje je ta hranilica i pravljena, su imale problema da dodju do zrna. Vrapci nisu ni dolazili.
Ali zato jesu rakuni i vjeverice. Tih par noci - prava festa za njih. Jedan od rakuna se pravo udomacio. Kako se popne do kucice - hranilice nisam vidio, ali sam ga jednu noc gledao kako visi na njoj, i trese je, kroz resetku dohvata izlaze za zrna, otkida sve sto mu smeta.
Znao sam da to ne moze dalje tako. Upotrijebim svo svoje majstorstvo. Napravim fisek od lima i postavim ga tako da se rakun ne moze ispentrati uz stubic na kome stoji kucica. To sam ranije, kao genijalan izum, vidio na nekim hranilicama. Narednih noci provjeravam. Pomaze!
A vjeverice? Njima fisek ne predstavlja nikakvu prepreku. Jer one skacu sa ograde i vrlo lagano i vjesto se zakace za kucicu. Odmaknem kucicu od ograde. One se, pametne kakve jesu, popnu na obliznje drzace za cvijece i opet skoce...
Uklonim drzace... Ni to ne pomaze jer ih i dalje vidim na kucici kako polagano dohvataju zrna... Najedu se i odu da naprave mjesto za druge kje dodju iza njih.
Ptica nigdje...
Ne odustajem. Kupim vrecu sitnih zrna i pomijesam ih sa onim krupnim, crnim.
I par dana - mir bozji!
Samo ptice dolaze. I to kakve!!
Crveni kardinali i malko manje crvene kardinalice... Male grlice... poneki plavi jay ( kako li se taj kod nas zove - krestalica?) ... vrapcici...
Pripitomili se. Cak vise ni ne bjeze kad nas ugledaju...
Uostalom evo i nekoliko slika da potvrde ovu moju pricu.
*****
Ovo svoje iskustvo sam opisao i slikama ilustrovao prije dva mjeseca, jos iz perioda kada su bozuri cvjetali. Prilog sam pomjerao iz dana u dan, vec sam zaboravio na njega i evo danas ga, u nedostatku ideja i drugih priloga, konacno objavljujem.
Fisek se pokazao kao dobra zastita od rakuna, ali ne i za vjeverice....
Za vjeverice moram nauciti ili smisliti nesto drugo. Ako tako nesto i postoji...
Borba sa divljim zivotinjama kojima smo se mi uselili na njihovu teritoriju se nesmanjenim tempom nastavlja...
No comments:
Post a Comment