Tri prema sedam

Meni je Nektar ove jeseni u Banjaluci veoma prijao.
3.3 dl pakovanje odgovara brzini kojom ga praznim i ne dozvoljava da se pivo zagrije, kako mi se to desava sa 0.5l.
Za pivopije, osvjezavajuce razmisljanje o zastiti domace proizvodnje piva.

*****************

3:7

Nažalost, i pored brojnih upozorenja i zahtjeva pivara, nadležni organi BiH do sada nisu učinili apsolutno ništa po pitanju zaštite domaće proizvodnje, iako sve zemlje u Evropi i na svijetu to redovno rade. Političarima iz tih zemalja je zaštita domaće proizvodnje pred najezdom nekontrolisanog uvoza jedan od glavnih argumenata na izborima, a glasači u tim zemljama uvijek nagrade sve one koji im takvim mjerama čuvaju radna mjesta

Kada bi nekome, na primjer, u Kuvajtu ili Saudijskoj Arabiji palo na pamet da krene s uvozom nafte u te zemlje, sigurno bi ga proglasili ludim. Jer, svima je poznato da Kuvajt i Saudijska Arabija leže na nafti tako da joj je uvoz "crnog zlata" jednostavno nepotreban. Međutim, ovakvo nerazumno ponašanje je općeprihvatljiv ekonomski obrazac državnih organa u BiH koji, bez ikakve ekonomske logike i opravdanja, dozvoljavaju uvoz roba koje proizvode i naši proizvođači, čime se generiše ionako ogroman vanjskotrgovinski deficit naše zemlje. Primjera za ovo ima bezbroj, ali je svakako najslikovitiji slučaj bh. proizvođača piva i nekontrolisanog uvoza ovog pića.

U Bosni i Hercegovini trenutno postoji šest proizvođača piva. Riječ je o Sarajevskoj pivari, Pivari Tuzla, Bihaćkoj pivovari te o Banjalučkoj pivari, Grudskoj pivovari Grude i Hercegovačkoj pivovari Heppro Mostar. Od ovih šest pivara najveći instalirani kapacitet ima Banjalučka pivara (milion hektolitara godišnje), a potom slijede Sarajevska (500.000), Pivara Tuzla (350.000), Bihaćka (250.000), Grudska pivovara (220.000) te Heppro (50.000).

Međutim, svih šest postojećih pivara u našoj zemlji ne koristi gotovo ni polovinu instaliranih kapaciteta. Najproduktivnija je Sarajevska pivara, koja je recimo 2007. proizvela 415 hiljada hektolitara piva, ali je, s druge strane, Banjalučka pivara te iste godine proizvela samo 247 hiljada hektolitara piva (dakle, samo četvrtinu instaliranih kapaciteta). Iste je godine, na primjer, Grudska pivovara proizvela jedva 47 hiljada hektolitara piva! U Ministarstvu ekonomskih odnosa i vanjske trgovine BiH barataju s podatkom da je trenutna iskorištenost bh. pivara na nivou od 35 do 40 posto od instaliranih kapaciteta.

A šta je razlog što bh. pivari koriste samo 35 do 40 posto instaliranih kapaciteta? Odgovor je jednostavan - prekomjerni uvoz piva iz inostranstva u BiH, koji, prema podacima spomenutog ministarstva, trenutno iznosi znatno preko 50 posto, čime naša zemlja prednjači u Evropi! Slikovitije rečeno, to izgleda ovako: od deset boca piva koje se popiju u BiH sedam je iz uvoza! Na drugom mjestu po uvozu piva iz inostranstva je Francuska u kojoj na 10 popijenih boca piva dolaze tri i pol iz uvoza. No, Francuska je ionako "zemlja vina", pa je donekle i razumljiv ovako "visok" postotak uvoznog piva. Sve ostale zemlje u Evropi imaju daleko manji omjer popijenog uvoznog piva - na deset boca dođu samo jedna ili dvije boce stranog piva!

Naravno, sve te pametne zemlje štite domaće proizvođače, čuvaju radna mjesta svojih građana i štite prihode u svojim budžetima koji pristižu iz prometa domaćih proizvođača. S druge strane, BiH ništa od svega spomenutog ne radi, te stoga i ne čudi previše što domaća proizvodnja grca u problemima, što imamo najveću stopu nezaposlenosti u Evropi i što imamo stalne rupe u budžetima na svim nivoima, te što se, na kraju krajeva, svake godine registrira vanjskotrgovinski deficit u rasponu od šest do osam milijardi KM! Pri tome samo po osnovu uvoza piva BiH napravi godišnje deficit od nekih 130 miliona KM.

Nažalost, i pored brojnih upozorenja i zahtjeva pivara, nadležni organi BiH do sada nisu učinili apsolutno ništa po pitanju zaštite domaće proizvodnje, iako sve zemlje u Evropi i na svijetu to redovno rade. Političarima iz tih zemalja je zaštita domaće proizvodnje pred najezdom nekontrolisanog uvoza jedan od glavnih argumenata na izborima, a glasači u tim zemljama uvijek nagrade sve one koji im takvim mjerama čuvaju radna mjesta.

No, predstavnici šest bh. pivara već godinama traže od Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH da se zaustavi nekontrolisani uvoz piva u našu zemlju, ali, nažalost bezuspješno. Mladen Zirojević, prethodni ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa, nije uopće želio razmatrati mogućnost zaštite domaće proizvodnje strahujući kako bi tim činom njegovo ministarstvo možda moglo povrijediti odredbe sporazuma o slobodnoj trgovini u okviru CEFTAe, iako se u članu 23. CEFTA sporazuma priznaje pravo državama da u cilju zaštite domaće proizvodnje mogu uvesti unilateralne mjere ograničavanja uvoza! No, našim je ministrima nažalost važnija njihova fotelja i funkcija od interesa države, građana i domaće privrede, te se valjda stoga Zirojević odlučio da ide linijom manjeg otpora.

Potom su domaći pivari pokrenuli inicijativu da se spas od prekomjernog uvoza potraži u posebnom poreskom tretmanu koji bi bio napravljen po uzoru na praksu većine zemalja Evropske unije. Riječ je o sljedećem. Zemlje članice EU daju mogućnost uvođenja za 50 posto nižih stopa akciza kako bi se zaštitili domaći "mali nezavisni proizvođači piva". Pri tome se termin "mali nezavisni proizvođači piva" odnosi na sve pivare koje su pravno i ekonomski nezavisne od bilo koje druge velike, globalne pivare i koje ne funkcionišu na bazi licenciranih prava. Koristeći se odredbama tog propisa, Njemačka i Češka, najveći proizvođači piva, trenutno imaju po čak pet sniženih stopa akciza za domaće pivare. Eto tako pametne zemlje štite svoje proizvođače i radna mjesta svojih građana, što nažalost nije slučaj i sa Bosnom i Her­cegovinom.

Uostalom, zaštita domaće proizvodnje je dobro poznata svim visokorazvijenim zemljama, uključujući i SAD. Abraham Lincoln, 16. predsjednik Sjedinjenih Država, nije bio čovjek vičan ekonomiji, ali je zato bio veoma vješt u logičnom zaključivanju. On je o zaštiti domaće proizvodnje rekao slijedeće: "Ja o tome ne znam puno. Međutim, znam da kada kupim kaput iz Engleske za 100 dolara, onda ja imam kaput a Engleska mojih 100 dolara. Ali ako za 100 dolara kupim kaput iz Sjedinjenih Država, onda ja imam kaput, a SAD mojih 100 dolara i to je, vjerujte mi, daleko bolja i pametnija opcija od prethodne." Nažalost, kod nas većina političara nije baš na "per tu" niti sa ekonomijom niti sa logikom.

Eldar Dizdarević (www.beta.ba)