Ladislav Tomičić: Tri godine rejting-efendije Ive Josipovića

Predsjednik Ivo Josipović zagazio je u četvrtu godinu mandata. Kad pogleda iza sebe - može biti izuzetno zadovoljan. Najpopularniji je političar u državi i jedini kojeg možemo smatrati miljenikom medija. Ostatak nacije nema razloga za zadovoljstvo Josipovićevim dosadašnjim radom. Poteza za pamćenje bilo je malo, a kontroverzi previše. Zašto je unatoč kontroverzama predsjednik ostao miljenik medija - o tome ćemo nešto kasnije. Što se potpisnika ovih redova tiče, najupečatljiviji pozitivan detalj u dosadašnjem predsjednikovom mandatu bio je poklon žrtvama pokolja u Ahmićima, koji se u sretnijoj varijanti mogao iskoristiti kao ruka pomirenja između Bošnjaka i Hrvata u Srednjoj Bosni. Jednako pozitivan bio je i njegov govor u parlamentarnoj Skupštini BiH, gdje je rekao: "Zajedno s vama i ostalim našim susjedima, želimo od ove regije, koja je u bližoj i daljnjoj prošlosti često stradala i previše toga propatila, stvoriti prostor trajnog mira, slobode i napretka. Danas sam došao potvrditi to prijateljstvo i savezništvo. Došao sam kao prijatelj k prijateljima, kao susjed k susjedima, bez ikakvih skrivenih namjera." 

U to vrijeme naivno smo povjerovali da je na čelo države stigao ozbiljan državnik, da njegova najava nove pravde za Hrvatsku nije tek isprazna predizborna parola. Josipoviću nije trebalo dugo da nas razuvjeri. Predsjednik se ubrzo razotkrio kao čovjek kojem je najbitniji osobni rejting. Normalno je to i svakodnevno za jednog političara, ali isto podrazumijeva da nikakav ozbiljan posao ne može biti napravljen, da niti jedan krupan problem ne može biti riješen. Najbolja ilustracija za ovo o čemu govorimo jest predsjednikova izjava nakon antićiriličnog skupa u Vukovaru. O provođenju zakona koji Srbima u Hrvatskoj garantira jednako pravo kao i svim drugim manjinama, da na području gdje čine trećinu i više stanovništva imaju pravo na službenu upotrebu svog jezika i pisma, predsjednik je rekao: "Ja očekujem od stranaka u Hrvatskoj, posebice od onih koji su sudjelovale u vladama, da građanima objasne koja je važnost poštivanja ustavnog zakona, a ako se zakon ne želi poštivati, onda ga se mora mijenjati". Nešto kasnije ispravit će se i reći: "Ustavni zakon je civilizacijski doseg koji, za sada, dijelom ispunjavamo, a dijelom imamo samo na papiru. Ustavni zakon treba provoditi, dosljedno i u cijelosti." Dakle, kako god, i ovako i onako.

Nije ovo jedini primjer gdje se predsjednik želio svima svidjeti, ali da bi se političar svima svidio potrebni su mu mediji koji će plesati onako kako političar priželjkuje da plešu. Predsjednik je tom problemu doskočio pa je danas jedini političar u Hrvatskoj kojeg najutjecajniji mediji oslikavaju u pozitivnim tonovima. Kako je ovo predsjedniku uspjelo? 

Svi koji poznaju svijet medija zasluge za jednoglasne laude predsjedniku pripisat će nekolicini ljudi, među kojima se ističu pater Ivan Tolj iz Styrije, Ninoslav Pavić iz EPH-a te u posljednje vrijeme Goran Radman, ravnatelj Hrvatske radio-televizije. Ptice na grani, naime, pjevaju da je Radman bio Josipovićev izbor. Medije koje nije mogao kontrolirati Josipović je bjesomučno napadao ili pokušao obezvrijediti njihov značaj.

Tako su prošli tjednik Novosti i internet portal Index.hr, dva medija koja su prednjačila u razotkrivanju zakučastih poslova naplate autorskih prava, u čemu glavnu ulogu igra predsjednikov kućni prijatelj Marko Vojković. Vodeći zakulisne borbe za rejting, Josipović je pogodio željenu metu i promašio sve ostalo. O njegovom dosadašnjem radu na mjestu predsjednika stoga najbolje govori prišiveni mu nadimak - rejting-efendija. Boreći se za postotke podrške Josipović je u drugi plan stavio sve ostalo te se danas teško možemo sjetiti jednog njegovog poteza iz posljednje dvije godine mandata koji bi se mogao pripisati velikom državniku. Njegove ovlasti takve su da na planu unutarnje politike i nije mogao napraviti bog zna što, niti se bog zna što od njega očekivalo. Međutim, predsjednik je uspio zakomplicirati situaciju oštrim napadima na legitimno izabranog predstavnika srpske manjine. Na planu vanjske politike, ove regionalne i za Hrvatsku najvažnije, kola su išla samo nizbrdo pa danas svjedočimo najlošijim odnosima sa Srbijom u posljednjih petnaest godina.

Ivo Josipović nije znao iskoristiti činjenicu da novoizabranom srbijanskom predsjedniku Tomislavu Nikoliću pred svijetom treba legitimacija miroljubivog političara. Hrvatski se predsjednik odlučio na taktiku uvrijeđene mlade, što ne može dati nikakve rezultate. Time je poništio i onaj govor u BiH s početka mandata pa je od sveg državničkog posla ostala velika ništica. Ostao je Josipoviću i dobar rejting kod birača, što mu je očito najvažnije. Sve u svemu, dobro za Josipovića, loše za sve ostale.

 (Novi list)