Vjeko: Umjesto rodjendanskog poklona

Ustaj!.......mice se, Andrej, ispod jorgana. Letis!......izviruje, al’ zatvorenih ociju. Letis!.....gdje letim? Moj ti je savjet da se drzis neba, nikako po zemlji.....dodajem mu brosuru “uvod u letenje”....cita... ...pola sata price, pola sata letenja , duple komande ...kad letim? Za sat....i kad ces mi to reci? Pa sad sam ti rekao....a sto nisi sinoc? Pa da ne spavas cijelu noc. Ko ce prvi u kupatilo? ....hajde ti. Odem, ‘mojih’ petnaest minuta, vratim se a Andrej u istom polozaju “bik koji sjedi” ...inace dok je isao u skolu, obuce se, doruckuje, pranje zuba i ako ima tri minute viska skine se i vrati u krevet, pod jorgan...al’ danas... prpa brale. Voznja do aerodroma, pricam ja...sam sa sobom...mislim i Andrej je u autu al’.... Prijavimo se na recepciji, platimo, potpisemo i sjedi cekaj da instruktorka sleti. Sleti ona pravo pred nas. Kroz subu ‘avijona’ primjetih, mlado celjade. Ako je tebi frka mogu ja sa njom ...zavrati ‘otac joj mozes biti’. Otvori vrata (instruktorka) izadje ‘daska’ , rekoh “ma ‘ajde ti, i pitaj je sto nije ponjela sise sa sobom”.Nasmija se i ode. Ne bih ja to pitao, znate me, al’ gdje ce mi djete nervozno u avion. Uzletio...kaze da je upravljao...sletio... I? Jel’ hoces?... OK je, hocu. I upisao faks za inzinjera aviacije plus pilot, pa cemo da vidimo...