Svim citateljkama Parkica, mamama, suprugama, sestrama,
bakama, tetkama, ujnama, strinama, kolegicama, prijateljicama,
drugaricama, gospodjama, gospodjicama...
zelim sretan Osmi mart, medjunarodni dan zena!
1924.
(Prijevod: Dobriša Cesarić)
Pismo majci
Sergej Jesenjin
Jesi l živa, staričice moja?
Sin tvoj živi i pozdrav ti šalje.
Nek uvečer nad kolibom tvojom
Ona čudna svjetlost sja i dalje.
Pišu mi da viđaju te često
Zbog mene veoma zabrinutu
I da ideš svaki čas na cestu
U svom trošnom starinskom kaputu.
U sutonu plavom da te često
Uvijek isto priviđenje muči:
Kako su u krčmi finski nož
U srce mi zaboli u tuči.
Nemaj straha! Umiri se, draga!
Od utvare to ti srce zebe.
Tako ipak propio se nisam
Da bih umro ne vidjevši tebe.
Kao nekad, i sada sam nježan,
I srce mi živi samo snom,
Da što prije pobjegnem od jada
I vratim se u naš niski dom.
Vratit ću se kad u našem vrtu
Rašire se grane pune cvijeta.
Samo nemoj da u ranu zoru
Budiš me ko prije osam ljeta.
Nemoj budit odsanjane snove,
Nek miruje ono čega ne bi:
Odveć rano zamoren životom,
Samo čemer osjećam u sebi.
I ne uči da se molim. Pusti!
Nema više vraćanja ka starom.
Ti jedina utjeha si moja,
Svjetlo što mi sija istim žarom.
Umiri se! Nemoj da te često
Viđaju onako zabrinutu,
I ne idi svaki čas na cestu
U svom trošnom starinskom kaputu.
Sin tvoj živi i pozdrav ti šalje.
Nek uvečer nad kolibom tvojom
Ona čudna svjetlost sja i dalje.
Pišu mi da viđaju te često
Zbog mene veoma zabrinutu
I da ideš svaki čas na cestu
U svom trošnom starinskom kaputu.
U sutonu plavom da te često
Uvijek isto priviđenje muči:
Kako su u krčmi finski nož
U srce mi zaboli u tuči.
Nemaj straha! Umiri se, draga!
Od utvare to ti srce zebe.
Tako ipak propio se nisam
Da bih umro ne vidjevši tebe.
Kao nekad, i sada sam nježan,
I srce mi živi samo snom,
Da što prije pobjegnem od jada
I vratim se u naš niski dom.
Vratit ću se kad u našem vrtu
Rašire se grane pune cvijeta.
Samo nemoj da u ranu zoru
Budiš me ko prije osam ljeta.
Nemoj budit odsanjane snove,
Nek miruje ono čega ne bi:
Odveć rano zamoren životom,
Samo čemer osjećam u sebi.
I ne uči da se molim. Pusti!
Nema više vraćanja ka starom.
Ti jedina utjeha si moja,
Svjetlo što mi sija istim žarom.
Umiri se! Nemoj da te često
Viđaju onako zabrinutu,
I ne idi svaki čas na cestu
U svom trošnom starinskom kaputu.
(Prijevod: Dobriša Cesarić)
 |
| Uz Marievu cestitku..... |
dr. Urednice
ReplyDeleteSretan ti Osmi mart!
PS. Kako se samo vadim za propustenu godisnjicu konobe.
PPS. Tamo (Gold Coast) gdje sam uglavom (trenutno) nisam se jos potpuno kompjuterizovao. Tj laptop od onog americkog su... ne prikazuje mi kompletnu Parkic stranicu, nedostaje desni dio, a pocesto i ostalo. Zato je i su...!
pozdrav,... dok ne uhvatim vise vremena, a to ce biti ...tesko...
Onim damama koje svraćaju u naš Parkić čestitam praznik!
ReplyDeletePredstavnici muškog dijela populacije su i osmislili današnji dan kao još jednu priliku da iskažu svoju ljubav.
Mario
Once upon a time....
ReplyDelete....slavile smo 8. mart u porodici, u skoli, na poslu, s rajom. Slavili smo sa karanfilima, mimozama,
ruzama. Bilo je lijepo , nismo ni znale koliko smo bile sretne, sretne jer smo zivjele u zemlji gdje je jednakost polova bila nesto sto je normalno, gdje su nas ucili da volimo sve ljude na svijetu, da postujemo starije, da pomazemo siromasne, da ...............
Sretan vam 8. mart drage moje
Upravo dobih ovaj osmomartovski:
ReplyDeletePita dijete oca: "Šta znači biti muško?".
Otac odgovara dubokim glasom: "Ponašati se odgovorno i brinuti se o svojoj porodici."
"Kad porastem, želim da budem muško kao mama! "- odgovora dijete.
Hvala ti Emira na podsjecanju. Danas sam tuzna jer nisam bila sa mojim dragim priateljicama u Kazamatu,...Rasule smo se po svijetu, ali jos uvijek mislim na njih i na nase prijateljstvo.Danas zelim da ih opet zagrlim, da se smijemo do besvjesti, da lagano odsetamo kroz grad svojim kucama koje vise nemamo.....Danas je u Banjaluci praznik majki, ljubavi, cvijeca, a ovdje gdje zivim niko ga ne spominje osim nas nekoliko nostalgicara...Poruke stizu iz BL sretan ti 8 mart, a ja samo mogu sa tugom da se sjecam lijepih dana...Biljana
ReplyDelete