Bilo je to tako sve do poslednjeg od balkanskih ratova.
Kada sam se, onako sam od sebe i na svoju ruku tokom tog rata preselio u Kanadu, naucio sam da nase "crno vino" i nije crno vec da je crveno i da ga u toj Kanad i u svijetu tako i zovu, "crveno vino".
Koliko puta sam zbog tog crnog i crvenog vina upao u nevolju prevodeci na engleski nase crno vino na "black wine".
Koliko puta su me konobari blijedo gledali ne razumijevacuci sta porucujem i koliko puta su mi djeca priskakala u pomoc prevodeci moje crno vino na crveno!
Koliko puta sam se pred dolazak konobara morao preslisavati da ne narucim nepoznato mu vino!
Prosle su godine dok u meni "red wine" nije pobijedilo "black wine".
Prve posjete Banjaluci donijele su mi i to zadovoljstvo da, bez straha da pogrijesim, porucujem ponovo svima poznato i prepoznato "crno vino".
Ali mom zadovoljstvu i opustenosti uz crno vino brzo je dosao kraj. Nisam ni svjestan kada se to desilo, ali pouzdano znam da me sada u Banjaluci ispravljaju isto kako su nekada u Kanadi. Vec nekoliko godinana na poruceno "crno vino" uvijek me pristojno ili sa prijekorom isprave na "crveno vino".
(Da izbjegnem konfuziju sve cesce porucujem pivo.)
I nije ni problem u crvenom vinu. Jer ono zaista i jeste crveno a ne crno. Takvo je bilo od pamtivjeka.
Samo da se zaustavi na tome, jer koliko me oci sluze, ni bijelo vino nije bijelo. Vise je zuto nego bijelo.
Stah me je nekog novog balkanskog rata cija posljedica bi moglo biti i: "Malo zuto!"
Predraže,
ReplyDeletevjerovatno si nehotično povezao vino i rat (umišljam da bi rat imao značajno drukčiji karakter da su ga kreirali ljubitelji vina). Razumijem, tvojim saznanjima je doprinio odlazak u krajeve gdje se mnogo više zna o vinu... ili gdje se više poštuju propisi (pa tako i vinski nazivi). Znam da Kanađani i proizvode vino (svojevremeno sam dobio od kolege Z. Ratkovića bocu 'Icevine Vidal' Trius – Niagara-on the Lake), a poznato mi je i da ga vole. Ipak si mogao naučiti osnovnu podjelu vina i na Balkanu (Zastupam tezu da je Jugoslavija imala najraznolikiju ponudu domaćih vina u svijetu). Ali, dobro se vadiš, ti si ustvari bio ljubitelj piva (vjerujem u malim količinama).
Prvi put sam još, od nastavnika njemačkog jezika, u osnovnoj čuo za 'crveno vino'. Na postavljeno pitanje za razliku 'rot' i 'crno', on se vidno zbunio i ponudio tumačenje da su tamo njihova vina manje gusta pa time i prozirnija. U mojim očima je izgubio autoritet vinskog poznavaoca jer sam već ranije probao bijelo. I osjetio posljedice. Tek kasnije sam spoznao da se vino uživa svim čulima, a crvena je izazovna boja (i oku je milija) za razliku od crne koja predstavlja odsustvo svih komponenti bijele svjetlosti.
Koristim priliku da te podučim još jednom fenomenu. Naime, od bijelog grožđa se dobija bijelo, a od tamnog – crveno, tako je ali može i drukčije. Naime, pri presovanju tamnih boba poteći će svijetli sok gotovo jednak onome iz bijelih grozdova. Tamnu boju mošt izvlači iz opni grožđa tek nakon višednevnog namakanja. Hoću reći da se iz crnog grožđa može dobiti i bijelo i crveno vino. Okus je različit jer na karakter vina značajnu ulogu ima opna grozdova!
Pozdrav,
Mario
Kakvo god da je, meni su ove slike lijepe!
ReplyDeleteZnao sam da ce Mario trznuti na vino! I Ontario je poznato po uzgoju grozdja i proizvodnji finih i specificnih vina. Bruja zivi u kraju poznatom po predivnim vinarijama, koje osim probavanja vina nude prezentacije procesa pravljenja vina, od grozdja sa i bez kore, sa i bez kospi, grazdja ubranog u sred dozrijevanja, malo ranije, malo kasnije, smrznutog grozdja, mijesanog sa malinama, kupinama, grozdjicama... Necu dalje - radije cu si nasuti jednu casu...
ReplyDelete