Mario: Na korzu sa Jagodom

 Prije dvije nedjelje dobih slijedeci email:
"Poštovani kolega Predraže,
ne poznamo se, ali sam slobodna poslati Vam ovu informaciju i poziv.
Stalna sam suradnica portala E - novine i prenijeli ste na Parkiću
jedan moj tekst, pa je i to razlog ovom javljanju.
U prilogu je plakat (s nekoliko grešaka koje nisu bitne za promociju), pa eto -
ako imate vremena, Vi ili netko od Vaših prijatelja, radovalo bi me
da prisustvujete promociji moje zbirke kratkih priča PJESMA ZA
KORZO - GLINSKI SPOMENAR....
Sa poštovanjem,srdačan pozdrav,
Jagoda Kljaić"

Ljubazno se zahvalih Jagodi na pozivu i objasnih da ja nisam ni novinar, jos manje knjizevnik, da sam samo jedno blogersko skrabalo. Objasnih da zbog geografskih razloga ne mogu prisustvovati promociji kojoj se Jagoda iskreno radovala i vjerovatno potajno strahovala. I dodah da cu zamoliti mog druga Maria da u ima nas koji se druzimo na ovom blogu ode na promociju i javi nam se nakon toga.
Na kraju, sve protece i bolje nego je Jagodi njen strah dozvoljavao da se nada. Mario se javio sa svojim komentarom i slikama. Zahvalna Jagoda javila da se sastala sa Mariem, da je na promociji bilo vise Banjalucana nego Glinjana. 

Internet je jos jednom potvrdio svoju snagu u okupljanju ljudi slicnih afiniteta...
Uostalom, Mario i Jagoda ce sve opisati bolje od mene...

************************

Odavno nisam imao neki susret na korzu. Prošla ta vremena... Ali kada je prekomorski udaljeni Urednik zaista spriječen, kada te zamoli, dogodi se taj špacirung sa Jagodom i njenim bogatim sjećanjem. Ne poznamo mi nju, ni ja, ni Urednik, ali brzo shvatamo da smo već bili u kontaktu jer, ma kakvo ono banjalučko, internet je neizmjerno dugo i široko korzo. Iako piše odavno, u Biblioteci su predstavljali tek kao prvu Jagodinu knjigu (Ilija Ranić u ime izdavača - Plejada, Zagreb - i domaći mladi književnik Berislav Blagojević). Došavši na promociju nisam znao više od naslova. 'Pjesma za korzo'. Ubrzo shvatam: knjiga, ova Jagodina, je svojevrsni – spomenar. 'Da li ste možda Glinjanin?' Zašto, znam da ni Urednik nema veze s tim, meni potpuno nepoznatim, starim naseljem u Baniji. Ali o čemu će Jagoda (Kljaić – nema onog 'j') pisati nego o svom gradu i svojoj mladalačkoj opservaciji - shvataš ubrzo, jer Glina je centar njenog svijeta. A jasno je: Jagoda i Glina se neizmjerno vole.

Okupljaju se posjetioci, bivši Glinjani i sadašnji Banjalučani, tu su i dvije akustične gitare, ja još u svom svijetu... Drži me vijest, ona nepravda prema istarskom Teranu, birokrate namjeravaju da iz mog omiljenog đerdana istrgnu jednu od najdražih bobica. I šta ja ovdje radim kad Glina nema ni neku autohtonu vinsku marku. Znam ih skoro sve, poznajem i mediteranska i kontinentalna, i kvalitetna i namizna, i makedonska i vojvođanska, i roskasta i črna, i trpka i kočijaška... Glina može ponuditi samo rakiju!?

Međutim, poslije promocije osjetim diskretni stid pred samim sobom, jer Jagodina knjiga je tako blaga, tako bogata detaljima koji otapaju neraspoloženja, nabijena slikama koje pokreću i moja sjećanja. Pitam se šta me to omelo da nikada nisam navratio u varošicu i na obale istoimene rijeke (koja imenom zavarava jer nije blatnjava?!). Pitam se kako je samo autorica uspjela prosijati gomilu svojih proživljenih slika i ne pomenuti ništa ružno, ništa konfliktno, niti bilo koji incident iz ratova, onih ranijih, ovih novijih... Ona očigledno ne želi ničim narušiti ljubav i odanost prema svom gradu. Bez obzira koliko nas okupirali, aktuelni događaji, njihovo vrednovanje vršimo sasvim nesvjesno na osnovu proživljene mladosti. A ona predstavlja doba opšte iskrenosti i vjerujemo joj. Jagoda je oslobodila svoju imaginaciju, probudila u sebi djevojčicu i pišući uronila u vrijeme kada je sve bilo lijepo. I prošetala nas svojim pitkim pričama, zanimljivim, lijepim i prošlošću bogatim zavičajem. Čestitam i želim joj još bar tri promocije novih knjiga...

Iako nije baš karakterističan za ovu knjigu, navodim i jedan detalj u kome autorica pominje Banjaluku. Priču o Mljekari u njenom gradiću, gospođa Jagoda počinje ovako:

''Ne pijem mlijeko. Ne jedem sireve. Ne mažem putar na kruh. Ne razgovaram sa neznalicama o industriji mliječnih proizvoda.

Ukalupljujem se samo u jednu vrstu kalupa. I namjeravam uskoro posjetiti redovnike u Samostanu trapista "Marija Zvijezda", u Delibašinom selu, nadomak Banje Luke. Nadam se da ću tamo naći istinske znalce zanata što je odavno izumro. Mljekare. Koji samo po kušanju gutljaja, po kratkotrajnom približavanju nosu kako bi osjetili miris, po namakanju vrha jezika, prepoznaju mlijeko kome nije dodana voda, vrstu djeteline koju su krave jele skoro do nadutosti, metal od koga je izrađena kanta u koju je mlijeko izmuženo i - pasminu konja što su mlijeko dovezli do mljekare.

Sve sam to znala još kao djevojčica koja nije pošla ni u prvi razred pučke škole. Bio je to moj prvi prošli život. ...''
 Mario

**********************

Poštovani Predraže,
promocija je bila odlična, jako sam zadovoljna, oko 40 ljudi, više
Banjalučana nego Glinjana. Čini mi se da su se svi ugodno osjećali,
lijepo smo se i poslije družili i razgovarali.

Izuzetno mi je drago što sam upoznala Vašega prijatelja Maria
Marčića, on će Vam vjerojatno prenijeti svoje utiske koji neće biti
ovako lijepi kao moji, jer ja kao autorica osjećam drugu vrstu
zadovoljstva.

Imali smo prošireni kružok oko deklinacije Vašega prezimena, ja sam
se opredijelila za varijantu s - a - ali ni sada ne znam što je
pravilno iako dosta dobro baratam s pravopisom i gramatikom.

Mario me upozorio i na deklinaciju - Banja Luka - jer spominjem u
jednoj priči i poslije, nakon štampanja, sam naišla na tumačenje - u
Banjoj L., ali ću to još s njim morati raspraviti, zato što on tvrdi
da to nije izvedenica od Banje kao banje, a prijatelj mi kaže da je BL
nikla na izvorima vode sa sumporom ... Ipak sada pišem naziv grada kao
jednu riječ, što i mislim da je pravilno.

Sve je ovo mala digresija na događaj, samo da vidite kako smo se
lijepo družili i razgovarali, kao de se otprije znamo.

Puno Vam hvala na interesu za ovu promociju i zbirku, nadam se da
nećete biti razočarani kad pročitate,

veliki pozdrav,
Jagoda