Nataša: Picasso u Zagrebu

– remek djela iz Muzeja Picasso, Pariz (23.03. – 7.07.2013.)

Zagreb, 26. marta, snijeg prekrio grad, uporno pada već treći dan. Od proljeća ni traga, ni mirisa, samo hladnoća oko nas, uvukla se i u tijelo, teško je odagnati prateću bezvoljnost.
Ipak, ne predajem se, spremila se na brzinu, pa u Klovićeve dvore, ugrijati dušu, i s nadom da zbog ovakvog vremena i dopodneva neće biti prevelika gužva. Bilo je dosta posjetitelja, ali ne u tolikom broju da ometaju susret u živo sa slikama.

Kad se u živo suoči s Picassovim slikama, ne može se, bez obzira sviđaju li nam se ili ne, i bez obzira na naše možda skromno poznavanje slikarstva, ne vidjeti da se radi o genijalnom slikaru.

Kako sam ga doživjela?

Njegova genijalnost, energija, unutarnji vulkan, njegovo buntovništvo, učiniše da radi što želi i kako želi. Sloboda, ona istinska, duboka, kakvu je postigao vidljiva je u svemu, baš u svemu.
Tu svoju unutarnju vatru prenosi na nas ispred platna; ne znam dali itko napušta prostorije galerije da nije ponio u sebi dio njegove energije i da nije počeo razmišljati.
Gledajući neke njegove slike činilo mi se kao da nam govori – Jesam vas? Razmišljajte! Što se čudite. Zar to ne prepoznajete u sebi?

Prema svom izboru, ali po redu kako su predstavljene izabrala sam nekoliko slika na kojima se vidi njegov istraživački duh i slikarski pravci koje je utemeljio.

http://en.wikipedia.org/wiki/Pablo_Picasso

Osvrnut ću se samo na tri slike – «Glava bradatog muškarca» i portrete Dore Maar i Marie-Therese, koje se, pretpostavljam ne slučajno, nalaze u istoj prostoriji. Dora, zelenooka, crnokosa, umna, strasna, opasna sa svojim oštrim noktima, nasuprot nježne, blage plavooke i plavokose, smirene M-Therese, i njega, bradatog, unezvjerenog. Između dviju žena? Može li se istovremeno voljeti dvije žene?

http://en.wikipedia.org/wiki/Dora_Maar

Interesantan podatak iz jučerašnjih novina – Picassu se veoma svidio francuski prijevod «Jame» I.G.Kovačića, pa je za nju izradio bakrorez.

http://www.jutarnji.hr/picassu-se-toliko-svidjela-kovaciceva--jama--da-je-za-nju-izradio-bakrorez/1092908/


«Bosu djevojku» i «Muškarca s kačketom» naslikao je 1895, sa svega 14g. Volio je te slike i nije se od njih odvajao.

I za kraj nekoliko Picassovih misli, značajnih za razumijevanje njega i njegovog djela, do kojih sam došla poslije posjete izložbi. Obradovale su me.

«Promatrao sam fetiše i shvatio: i ja sam protiv svega.»


«Ako je kubizam umjetnost tranzicije, uvjeren sam da je jedina stvar koja će iz njega proizaći neki drugi oblik kubizma.»

«Težim dubljoj sličnosti, realnijoj od realnoga, onoj koja postaje nadrealna.»

«Ne slikam ono što vidim, već ono što mislim.»

«Moje su slike niz destrukcija. Naslikam sliku, a zatim je uništim.»

«Kada bi netko označio na karti sve putove kojima sam prošao, te ih povezao linijom, možda bi nastao Minotaur?»

Bilo je lijepo družiti se s Picassom.

Mnogi će vjerojatno navratiti u Zagreb narednih mjeseci, ne propustite ovu priliku.
Za one koji ove godine neće u naše krajeve nadam se da će ovaj prilog dopuniti dosadašnje znanje.
Duboko sam uvjerena da Umjetnost, kao i Priroda, kao i Ljubav oplemenjuju naš život i zatiru mržnju.

Bosonoga djevojka, 1895



Muskarac sa kacketom, 1895.



Povratak s krstenja, 1917.

Portret gosp. Rosenberg s kceri, 1918.

Paul kao harlekin, 1925.

Zena u fotelji, 1927.

Zena u crvenoj fotelji, 1932.

Kipar, 1931.

Glava bradatog muskarca, 1938.

Portret Done Maar, 1937.

Portret Marie - Therese, 1937.

Dijete s golubovima

Trudnica, 1959.

Obitelj, 1970.

djecak se igra s kamionom, 1953.

Nedjelja, 1971.

Picasso za francuski prijevod Jame I.G. Kovacic