Jagoda Kljaić: Šetnja Banjom i Lukom

Bijah nedavno u lijepom gradu na Vrbasu, al’ mu ne znam ime.

Da l’ je Banja Luka ili Banjaluka, odgonetavam već desetak dana, sada sigurna samo u to da nije Banja luka. I da banjalučko nije banja – lučko, nego možda banjolučko, a Banjalučanka da nije banja koja nešto luči.

Prošetah se, al’ ne znam da li po banji – lječilištu – toplicama i luci – u kojoj se mogu usidriti manji riječni brodovi ili luci – livadi idealnoj za ispašu stoke i košnju trave.

Ili se nagledah ljepote u Banja Luci. Možda čak i u Banja Luki. Eventualno Banji Luci – Banji Luki. Moguće da je riječ i o Banjoj Luci.

Otiđoh iz grada, a ne znadoh jesam li otišla iz Banje Luke, Banja Luke ili Banjaluke. Kako ću se onda uopće nekad vratiti?

Upoznah u tom, nepoznatoga mi imena gradu, Miju, Ivu, Dragu. Ne shvatih momentalno je li riječ o djevi koja se odaziva na ime – Mia ili o momku kome roditelji nadjenuše ime – Mijo. Obratih se najprije Ivi – imena Ivo, a potom opet Ivi – imena Iva. Pročitah na brzinu neke Dragine retke – sreća što je kraj mene stajao Drago, pa shvatih da je Draga u drugoj prostoriji.

Nisam bila sigurna čak ni u to da li razgovaram o Mariju sa Marijom. Mario je bio moj prvi sugovornik, a tema razgovora – Marijo. I u jednom i u drugom slučaju, obraćah se Mariju. Nađoh se u neobranom grožđu kad nam se priključila Marija, pa odjednom nisam mogla shvatiti značenje instrumentala – s kim, odnosno, s kojim Marijom – ili s kojom Marijom komuniciram.

Nadala sam se da se kući neću vratiti bez – čanka – drvene zdjele u kojoj se, u vremenu što ga ne pamtim, držala hrana. Obećah sebi da ću od sada sve vrste jela, za koje nisu dovoljni samo prsti kao najsigurniji pribor, jesti samo iz čanka. Ekološki prihvatljivo, a sigurno od razbijanja. Unatoč silnom trudu, ne nađoh ni čanak, a kamoli čanaka koje sam namjeravala pokloniti prijateljima. Ostadoh bez – čanka, ali upoznah – Čanka. Lako ću drugi put popiti kavu s gospođom Čanak, ali što ću s gospodinom koga ne znam ni osloviti – Čankom ili Čanakom. Razgovaram li s poznanikom prezimena Marak, nema zabune – obraćam se Maraku, a ne Marku. Petak je uvijek sa Petakom, a nikada s Petkom. Vučak nema rođaka Vučka, nego samo i uvijek Vučaka. Zašto onda zbunjenost i nesigurnost kod osobe prezimena Čanak? Je li moguće Čanaka pretvoriti u – Čanka – tj. čanka?

Morat ću ponovo u taj grad – Banja Luku, Banju Luku i Banjaluku, pa da raščistim kome je koje rođeno ime i prezime.

(http://konkursiregiona.net/jagoda-kljaic-setnja-banjom-i-lukom/)