Senita Slipac: Zašto sam se iz Los Angelesa vratila u BiH

Rade Šerbedžija [odlomak  iz knjige Green Card]:
" Eto neki dan sjedim kod prijatelja Adema Slipca, koji sada drži ljupki kafić „Aroma“ na Overlandu, nedaleko Pico bulevara. U tome malenom restoranu sa svega šest stolova unutra i sa tri stola ispred, uvijek je živo i puno naših ljudi. Ali bogami i Amerikanaca, jer Ademova pljeskavica s kajmakom pročula se nadaleko. Bila je na četvrtom mjestu u anketi LA Timesa, među 10 najboljih jela u 2005. godini. Ima u Adema i njegove mile i dobre žene gospođe Amre, i pita zeljanica i sirnica i meni najdražih krompiruša (ko o čemu, Ličanin o krompiru) i jagnjeće i pileće čorbe i juha od paradajza i povrća i punjene paprike, sarme, bosanskoga lonca i, naravno, banjalučkih ćevapčića, koji onako specijalno spravljeni u somunu (jer Adem je pravi meštar), bolji ukus imaju od svih baščaršijskih ćevapa, valjda zbog one silne čežnje koja, daljinama umnožena, luči neke dodatne sokove u našim usnim šupljinama i pretvara svu tu poznatu hranu u najdragocjenije poslastice. Pa tako i američki paradajz, koji , kad ga jedeš u svojoj kući ili po američkim restoranima ima onaj slamnati i hladni ukus, u Ademovoj obradi postaje jednako ukusan ko najsočniji makedonski ili opuzenski paradajz, iz kojega je mirisala zemlja, južnim suncem i toplim kišama natopljena..."


*********************************
Kcerka Adema i Amre Slipac....

Banjalučanka Senita Slipac je imala 11 godina kad je u našoj zemlji počeo rat. Nakon godina izbjeglištva s porodicom se nastanila u Sjedinjenim Američkim Državama, ali njene veze s domovinom nikada nisu prestale. Prije četiri godine je osnovala fondaciju Bosana kako bi pomogla ugroženoj djeci u BiH. Ove godine se odlučila na još jedan veliki korak - iz Los Angelesa se doselila u Sarajevo kako bi bila bliže stipendistima i direktno im pomagala da postanu uspješni ljudi.

"Oduvijek sam znala da ću se baviti ovakvim poslom", kaže nam Senita, magistrica diplomatije, koja je od završetka fakulteta radila u nevladinom sektoru, te je prošla mnoge zemlje, pa i Afganistan i Palestinu. Ipak, kaže da joj je cilj uvijek bio da pomogne svojoj zemlji. Tako je sa grupom prijatelja 2009./2010. godinu kontaktirala dječije domove u BiH i povezala se s jednim mladićem iz doma u Zenici.
"Prijatelji i ja smo skupili 4.000-5.000 dolara i djeci u tom domu pokupovali sve što su nam rekli da im treba. Jako su se obradovali, ali sam u isto vrijeme vidjela da im je to samo privremeno riješilo egzistencijalne probleme. Ta sreća je bila kratkoročna, nismo rješavali ništa na duge staze. Razgovarali smo s njima o tome šta bi najviše voljeli. Rekli su da im treba pomoć u školi. Onda smo počeli da ih podučavamo nakon školskih časova, pomagali smo im da napišu zadaću, učili ih da rade na kompjuteru i njihovi nastavnici su bili oduševljeni. Oni koji su završavali srednju školu govorili su da bi rado da se dalje školuju. Tada smo shvatili da bi im najviše pomogle stipendije", ispričala je Slipac u razgovoru za Klix.ba.
Sve je lakše uz pomoć prijatelja
Za osnivanje fondacije bilo je potrebno mnogo hrabrosti, a jedna od najzaslužnijih osoba za to što Bosana danas postoji je poznati glumac Rade Šerbedžija, čije ime je otvorilo mnoga vrata. Godinu poslije se u projekt kao ambasadorica uključila bh. model Amra Silajdžić, s kojom je popularnost Bosane značajno porasla. Tu je i fudbaler Edin Džeko, koji nesebično pomaže djeci u BiH, te Mira Furlan, Sarah Čerkez, Martina Konaković, Branka Katić, Ivana Miličević i mnogi drugi. Na posljednjem humanitarnom okupljanju u Los Angelesu prikupljeno je novca više nego ikad, ali Senita vjeruje da je ovo samo početak.
""Velika čast mi je bila upoznati gospodina Jovana Divjaka. On je primjer čovjeka koji ovaj posao radi iz čiste ljubavi i iskreno se zalaže za ovu zemlju i njenu djecu. Voljela bih da takvih ljudi ima više. Njegovi dolasci na naše evente su mi bili veliko priznanje".
Fondacija Bosana danas stipendira 21 studenta iz svih krajeva naše zemlje. To su djeca koja dolaze iz dječijih domova i porodica u kojima nisu imali mogućnosti da se školuju i uspiju.
"Sama činjenica da neko vjeruje u njih, da im kaže da mogu uspjeti za njih je nešto veliko. To su veliki talenti i inspirativne životne priče", ne krije svoje oduševljenje naša sagovornica. Ona dodaje da ne žele širiti mrežu sve dok ne budu sigurni da će biti u prilici da se posvete svakom studentu pojedinačno. Njihov sistem rada bazira se na potrebama studenata, pa tako imaju parcijalne i pune stipendije.
"Djeci iz doma koja nemaju smještaj plaćamo stanarinu, dok onima koji žive u studentskim domovima plaćaju boravak tamo. Kupujemo im sve što je potrebno za školovanje, od upisnine, školarine, pribora, knjiga, mada insistiramo da međusobno dijele knjige, da nauče da štede. Osim toga dobijaju 150 KM da pokriju osnovne troškove. Na sve to svako od njih ima i professional development fond, koji može da iskoristi za profesionalnu nadogradnju, naprimjer kurseve jezika, informatike i slično", objašnjava nam Senita, koja sa još pet djevojaka čini "srce" Bosane. Po potrebi im pomaže još desetak volontera, te mreža od 300-400 donatora.
Zahvalni studenti su najveće priznanje
Njihova fondacija je prava mala porodica, a Senita tačno zna kad koji student ima ispite, koje brige ga najviše brinu, a ako popusti u učenju, fondacija mu nađe mentora s kojim radi da bi popravio ocjene.
"Ja imam divne roditelje koji su me uvijek držali pri zemlji, ali koji su me također znali i nagraditi. Međutim, ja to nikad nisam iskorištavala. Zato me oduševi kad naši stipendisti pokažu da nisu nezahvalni. Naprimjer, kad mi student javi da mu treba neka knjiga koja se može kupiti u Zagrebu, ali da je pronašao u Beogradu i da je jeftinija. To pokazuje da se brinu o novcu. Imamo jednog studenta koji živi u Hadžićima, ali često ide na Bjelašnicu pa bere brusnice i prodaje ih na pijaci. Tako sebi zaradi za ljeto. Zato smo mu mi obezbjedili bicikl da mu pomogne u poslu. Također, sarađujući sa Sarajevo Film Festivalom jedan naš student je bio angažovan na nekim poslovima, ali se tako dobro pokazao da ga sad stalno zovu da obavlja sitnije poslove i sebi zaradi džeparac...", ispričala nam je osnivačica Bosane.

Konkurs raspisuju svake godine u junu, dok u septembru objavljuju imena novih stipendista. Ove godine će imati i online aplikacije, što će im olakšati proces prijema. Prioritet prilikom prijema imaju djeca bez roditelja i ona finansijski ugrožena. Fondacija od stipendista očekuje da na vrijeme daju ispite i završavaju godine studija. Stipendije im se na račune uplaćuju mjesečno, ali pod uslovom da predaju izvještaje i račune. Ako dođu u situaciju da moraju obnoviti godinu, stipendija im se zamrzava do sljedeće godine.
"Kod nas nema nikakvih predrasuda, a posebno nema štele, za koju u našem društvu smatraju da se podrazumijeva", ističe Slipac. "Prve godine kad smo razgovarali s djecom iz domova oni su nam otvoreno govorili da nam ne vjeruju i da ne očekuju da mi vjerujemo njima. Puno ljudi ih je iznevjerilo, ali im mi dajemo šansu da pokažu kako zaslužuju našu pomoć i povjerenje. Kad je čovjek školovan, načitan, kad je proputovao, onda drugačije i razmišlja, jači je i više vjeruje u sebe".
Omladina ne smije biti pasivna i neinformisana
Senita kaže da je razočarana omladinom koja za sve krivi političare, ne vjeruje u bolju budućnost, a ne pokušava da uzme stvari u svoje ruke, ne pokazuje kreativnost i ne pokušava da se razvije. Također ističe da su naši studenti u velikoj mjeri neinformisani i pasivni, navikli da im se dođe na noge i nešto ponudi, odnosno da je malo onih koji se sami zainteresuju za ono što se nudi, pa tako i stipendije.
Naša sagovornica zagovara i bolju povezanost sa bh. dijasporom.
"Ljudi u dijaspori koje ja poznajem održavaju veze sa domovinom, trude se da očuvaju jezik, bez obzira na to gdje se nalaze. Dijaspora podržava našu fondaciju, pomažu nam da napravimo nešto pozitivno. Ipak, voljela bih kad bi se dijaspora bolje predstavila u našoj zemlji, ali i kad bi ljudi iz BiH bolje prihvatili dijasporu. Postoji ta neka averzija, uvriježeno mišljenje da dijasporci samo dolaze ovdje na godišnje odmore da troše pare. Trebamo biti malo više zahvalni dijaspori i drugačije doživljavati te ljude. Isto tako, ljudi u dijaspori moraju drugačije shvatati ljude u BiH, ne tretirati ih kao jadnike, neškolovane, nesposobne, kojima mogu pametovati. Treba da se udružimo - ja ću poslušati tebe, ti poslušaj mene", naglašava ova uspješna Bosanka koja svoj posao sve ove godine obavlja volonterski.
"Kad ljudima pričam o fondaciji, oni jednostavno ne mogu da vjeruju da ja to radim samo zato što želim pomoći i da nemam nikakve finansijske koristi od toga", otkriva nam Senita i dodaje: "Iskreno vjerujem da svako od nas može učiniti nešto dobro. Mi nismo zloban narod i ne treba nešto loše da se desi da bi reagovali".   (Klix.ba)