NJIHOV MILE (preneseno iz Politike)

Kombinacija korupcije, nezadovolj­stva moćnih stranaca i udruživa­nje opozicije Dodika ugrožava i či­ni nervoznim

Poslovično nezainteresovana politič­ka i intelektualna elita Srbije, zajed­no sa medijima, gotovo da nije registrovala velike promjene u RS (pa i u BiH). Naime, do sada najdugovječ­niji političar uz Mila Đukanovića na ovim prostorima, Milorad Dodik našao se u teškoj situaciji koja mo­že voditi ili njegovom slabljenju ili pak odlasku sa vlasti, piše u beo­gradskoj Politici analitičar Branko Radun.

U tekstu prenesen uz minimlna kraćenja, Radun navodi da je Dodik je uspio da protiv sebe ujedini opoziciju, moćne strance i nezadovoljnu sirotinju kojoj je dojadila kombinacija retorike i ko­rupcije. Rejtinzi stranaka pokazuju da u ovom momentu Dodik i njegova stranka stoje lošije od opozicionog SDS-a i njegovih po­tencijalnih partnera. To je pokazatelj umora i nezadovoljstva javno­sti zbog bijede i nezaposlenosti. Vlast u Banjaluci je zabrinuo i po­četak studentskih protesta u tom gradu.

Dodikova odbrana je manje - više neproduktivna - on će optužiti strance da su iskoristili nezadovoljstvo opozicije i građana da kre­nu u njegovo rušenje ili barem podrivanje. On je upozoravao da će od sarajevskih medija štafetu borbe protiv njega preuzeti beogradski mediji. Tako će poput Miloševića pred 5. oktobar poručiti: ne na­padaju oni RS zbog mene, već mene napadaju da bi srušili RS. No ako se pored tog ne uradi nešto radikalno - stvari idu u pravcu koji nije dobar za njega. Već smo pisali o tome da bi obračun s velikom korupcijom ili pak koncentraciona vlada sa SDS-om mogla da uspori negativne trendove. No potrebna je hrabrost da se obračunate s mangupima u sopstvenim redovima. Umjesto toga akcije Dodikove padaju pa ga napuštaju i oni koji su ga do sada finansijski i logi­stički podržavali.

Naš Mile jeste došao na vlast kao miljenik Zapada koga su oni in­stalirali bez značajnije podrške javnosti, no vremenom je evoluirao. Kako se učvrstio na svojoj poziciji prvog čovjeka RS, on je (uz pre­kid i oscilacije) pokazivao značajnu političku vještinu i nerijetko zre­lost. Tako je prije nekoliko godina izgledao kao državnik u odno­su na Tadića i druge koji su vladali Srbijom. On je naravno shvatio vlast u RS kao svoj feud i braneći ga branio je i širi nacionalni inte­res. No kako vrijeme prolazi sve je manje uvjerenja da se njegovi lič­ni ili partijski interesi poklapaju sa interesima RS. To je ono što ga slabi iznutra, kao i procjena stranaca da bi im bilo bolje da Dodi­ka nemaju na toj poziciji. Njegova teza da će RS bez njega propa­sti nije pretjerano ubjedljiva jer mu je opozicija SDS koju je osno­vao Karadžić.

Kombinacija ogromne korupcije, nezadovoljstva moćnih stranaca i udruživanje opozicije je nešto što zaista ugrožava Dodika i što ga čini nervoznim. Prošla su vremena kada je bilo optimizma u javno­sti i simpatija tipa kako im je naš Mile odbrusio (Sarajevu ili strancima, svejedno), a potrošene su pare od Telekoma koji je godinama bio zlatna koka kako za vlast u Banjaluci tako i za političare u Beo­gradu. Zatvaranje slavina kojima se cijedio profit iz Telekoma Srp­ske (u vlasništvu Telekoma Srbije) je mnoge učinio nezadovoljnim sa obe strane Drine.

To objašnjava prilično hladne i zategnute odnose na relaciji Dodik - Vlada Srbije. Dodik je, naime, bio partner Demokratske stranke ko­ju je podržao na izborima, a to je i poslije izbora ostao. Time je sebe i RS doveo u situaciju da oslabi svoje pozicije u Beogradu. Tako je Karadžić ubrzao svoj pad kada je krenuo da osniva svoju stranku u Srbiji, što se od tadašnje vlasti doživjelo kao šamar. Stoga i Dodika danas može skupo koštati miješanje u unutrašnje politič­ke igre u Srbiji, ma koliko mu se činilo da on to može.