Fikret
Smajić, jedan od organizatora ove humane akcije, potvrđuje da se Ale uselio i
da sada spava u friško renoviranom stanu, dostojnom čovjeka.
- Ovo je za
nas, a vjerujem i za sve Banjalučane, veliki događaj. Ispunili smo cilj i hvala
svim učesnicima! Još na početku akcije naše grupe, koju sam osnovao i počeo sa
jednom slikom Ale kako sjedi u staroj fotelji, a iza koga su bili zidovi puni
vlage, rekao sam svojim Banjalučanima da na kraju svega želim Alu vidjeti u toj
stolici. Ali u stolici presvučenoj novim platnom, sa bijelim zidovima u stanu,
novim parketom, prozorima, namještajem, vratima… Iako je stan završen, ostaje
još samo da se ovih dana naslika ta slika, koja će i zvanično označiti kraj akcije
– precizira Smajić.
Zauvijek će
ostati zapamćena i Alina ranija izjava za Press RS kada je otkrio:
- Gazda
jednog poznatog banjalučkog restorana je još onda rekao da je pokojni Alija
Izetbegović bio kao Alija Mahmutović, rata ne bi bilo.
U sanaciji
čika Alinog stana, nastradalog u poplavi, pored članova grupe, učestvovali su
brojni umjetnici, muzičari, slikari, pjesnici, pisci, plesači, novinari…
Organizovani su humanitarni koncerti, a najaktivnijim donatorima uručene su
zahvalnice “Pero Alina goluba”.
Prodavane su
i majice sa likom Mahmutovića, a u akciju se uključila i zagrebačka fabrika
“Kraš”, koja je Ali poklonila paket sa bajaderama i 400 KM za obnovu stana.
- Dok su
ovih nekoliko meseci u njegovom stanu u Boriku mijenjane cijevi, instalacije, prozori,
keramika, podovi i drugo, Ale je živio kod svoje rođake i starateljke Bibe
Dedić Puškar. Ukupni troškovi renoviranja iznosili su nešto više od 19.000 KM
sa PDV-om. Odlučili smo se da mu pomognemo zbog velike dobrote, nesebičnosti i
ljubavi koju je sve ove godine ispoljavao i ispoljava prema sugrađanima i
djeci. Krajem prošle godine mu je umrla sestra što ga je mnogo pogodilo, pa smo
ovim željeli da mu kažemo da nije sam – navode članovi Fejsbuk grupe “PZA – Ale
nije sam”.
Živa legenda
Banjaluke
Oni su
ranije posvijedočili da se prije akcije u Alinom stanu nije moglo disati.
- Bilo je i
problema na samom startu akcije, napada i sumnji, ali izdržali smo i zapušili
usta svim saboterima.
Ale je jedan
roman i banjalučka bajka. Nije mu ostalo 100 godina života, ali neka ih sada
proživi u renoviranom i mirisnom stanu bez vlage i memle! Neka se tamo vraća sa
svojih šetnji u kojima hrani golubove, pse i ribe, sa dženaza, sahrana i
banjalučkih ulica na kojima je djeci i sugrađanima podijelio masu slatkiša i
udijelio milione komplimenata – uglas kažu ljudi.
Inače, Ale
je u Banjaluci i šire najpoznatiji kao saobraćajac-amater, koji po lijepom
vremenu reguliše saobraćaj na raskrsnici kod Gradskog mosta. Njegov hobi
nadgledanja raskrsnica je počeo 9. maja 1960. godine kada se kod džamije
Ferhadije dogodio sudar “prage 16-77″ i vojnog kombija registracije 8885.
Takođe, Ale je pokazao izuzetno poznavanje hiljada registarskih oznaka
automobila, sličica iz čokoladica “Životinjsko carstvo”, raznih datuma… Skoro
da nema sahrane i dženaze u Banjaluci gdje se Ale za pokoj duše umrloga nije
pomolio i bacio grumen zemlje. Mahmutović danas živi od invalidske penzije, a
lani je bio predložen za Aprilsku nagradu Banjaluke.
Press -
25.09.2013
No comments:
Post a Comment