Plavo-žuta fudbalska groznica

Mozda necete vjerovati agencijskim vijestima, ali vjerujte meni  da je u Sjevernoj Americi, medju populacijom stanovnistva izbjeglog iz Bosne i Hercegovine ovih dana i nedjelja prava fudbalska euforija. Cak i odavde, iz Kanade, Toronta spremaju se konvoji fudbalskih fanatika na put za Sent Luis; da gledaju i bodre cudo - fudbalsku reprezentaciju Bosne i Hercegovine. 
Jer i jeste cudo da fudbalska reprezentacija zemlje koja nikako da profunkcionise, u konkurenciji najjacih fudbalskih sila na svijetu kotira tako visoko. Kao da  poznati bosanski inat uprkosi logici.
Ova reprezentacija je sama sebe, radom,  talentom  i rezultatima uvrstila medju najbolje na svijetu.
 Ja sam, na zalost, podosta ispao iz fudbalskih zbivanja. Povrsno i neredovno pratim sve reprezentacije  bivse nam domovine i Evrope.  Raduju me uspijesi bilo kojeg pojedinca ili reprezentacije sa tih prostora, naravno ako taj pojedinac ili reprezentacija ne isticu previse svoju posebnost, vjeru ili naciju. Ta i takva  isticanja me  odbijaju i ne raduju me... 
Ali ovo kako sada, vec druga generacija bosanskih izbjeglica navija za fudbalsku reprezentaciju Bosne i Hercegovine, kako nastoje da ne dozvole nacionalistima da im pokvare radovanje, kako se bore protiv huligana na tribinama, sve to me podsjeca na vremena kada su i meni takvi dogadjaji znacili vise nego ista drugo, kada sam zivio za utakmicu reprezentacije Jugoslavije u bilo kom sportu, kada sam znao sve igrace, upijao svaki pokret, radovao se pobjedi i tugovao poraz.
Zbog te radosti na licima navijaca zelim da reprezentacija Bosne i Hercegovine uspije i slijedece nedjelje  u Sent Luisu na prijateljskoj utakmici sa Argentinom ali i slijedece godine na Svjetskom prvenstvu u Brazilu. 
Zelim da pobijede i one medju sobom koji nastoje da od te reprezentacije naprave jednonacionalnu, kao i one druge koji ignorisu i fudbalsku reprezentaciju Bosne i Hercegovine i sve drugo sto ima bosanski predznak.

Na utakmicu u Sent Luis posao je Slaven Domazet i njegov kum (zaboravio sam ime),  sin Saracevica, nekada centarhalfa Borca i Zelje... pa Senad i Said, sinovi moga druga Ismeta Numanovica..

Na istu temu pisale su u jucerasnjem izdanju i Nezavisne novine:

I Banjaluka će na Mundijalu u Brazilu navijati za BiH!

BANJALUKA - Navijača reprezentacije Bosne i Hercegovine itekako ima i u Banjaluci.

I najveći grad u Republici Srpskoj navijaće za svoju zemlju na Svjetskom prvenstvu naredne godine u Brazilu, ističu vlasnici i gosti banjalučkog kafića „Hiseta“ u kojem se, kako reče „gazda“ Goran Bosančić, „okupljaju ljudi svih profila i nacija“.

„Naši gosti su radnička klasa, ali i visokoobrazovani doktori. Nacionalna populacija je baš multi-kulti, nema čega nema“, pričao je ekipi Anadolu Agency (AA) Goran, Banjalučanin srpske nacionalnosti, koji partnerski ima kafić sa prijateljem Farukom Suljićem, bošnjačkim povratnikom u grad na Vrbasu.

Bastion dobrih ljudi zdravog razuma

Uporište dobrih ljudi zdravog razuma je centru Banjaluke. Kafić „Hiseta“ od 2009. godine njihov je „bastion u borbi protiv nacionalizma u BiH“, mjesto na kojem je zabranjeno pričati o politici.

„Na inicijativu Faruka kafić smo zajednički otvorili 2009. godine“, kazao je Goran, na što je Faruk dodao da se Banjaluci vraća stari sjaj:

„Vraća se. Imaš stari krug svojih prijatelja sa kojima si se družio prije rata. Znači, vraća se stari sjaj. U našem kafiću je pozitivna energija 100 posto“.

Obojica tvrde da se u njihovom kafiću slavilo kada je fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine izborila plasman na Svjetsko prvenstvo „Brazil 2014“, pobijedivši 15. oktobra Litvaniju u Kaunasu, rezultatom 1:0.

„Stalno pratimo BiH, obavezno. Gledamo zajedno i utakmice Srbije i Hrvatske“, rekao je Faruk, a Goran naglasio:

„Jeste, navijalo se za BiH. Dosta naših prijatelja navijalo je za BiH. Hvala Bogu nismo stalno u kafani, ali kada igra BiH skupljamo se i navijamo. Ne znam zašto ne bi i mi u Banjaluci navijali za BiH“.

U kafiću u nekadašnjem naselju „Hiseta“ (i danas ga tako zovu rođeni Banjalučani), kojem je u ratu lokalna vlast promijenila ime u „Kočićev vijenac“, kako se i danas zove ovaj kvart, kažu, „navijatće se punim žarom za BiH za vrijeme Mundijala“. Tokom utakmica BiH na narednom SP planiraju i specijalni jelovnik.

„Da li ćemo praviti kotlić, janje, sač, vidjećemo!? Uvijek se nešto pripremi. Uđemo u 'refenu', svi pomalo i tako…“, pričao je Faruk novinaru Anadolu Agency izrazivši nadanje da BiH neće ispasti u prvom krugu planetarnog takmičenja.

„Drugi krug bio bi realan. Treba biti optimista, ali i realan. Kvaliteta ima za drugi krug, a sve dalje bilo bi super“, pojasnio je Goran.

Na pitanje da li će osim jelovnika u kafiću „Hiseta“ biti i određenih akcija povodom SP, npr. za svaki go BiH u Brazilu tura pića, Faruk i Goran uglas kroz smijeh, odgovorili su:

„Kako da ne. Obavezno. Pogotovo, ako budemo imali sponzore“.

Zlatan Galijaš, čiji su preci banjalučki starosjedioci, vatreni je navijač Borca. Dobar dio dana provodi sa Goranom i Farukom. Do prošle sezone sa navijačkom grupom „Lešinari“ išao je na svako gostovanje. Ove godine, kaže, ne može od posla, ali se nada da će „crveno-plavi“ postati prvaci BiH, kao i da će BiH igrati dobro u Brazilu.

„Normalno da ćemo za vrijeme SP navijati za BiH. Plasman reprezentacije u Brazil jedino je lijepo što se desilo u zadnjem periodu u BiH. Bilo bi nenormalno da se čovjek ne raduje takvom uspjehu“, mišljenja je Zlatan, sa radošću sjećaju se slavlja i među Banjalučanima zbog plasmana BiH na SP.

„Nije bilo javno kao u Sarajevu, ali i ljudi ovdje 100 posto su se obradovali. Ljudi vole pozitivne stvari. Drago mi bude kada druge zemlje iz okruženja naprave uspjeh, a pogotovo zemlja u kojoj živim“, istakao je Zlatan, rekavši:

„Bitno je da se ne osramotimo u Brazilu. Što god bude preko, dobro je. Ne treba biti nerealan. Ipak, to je Svjetsko prvenstvo. I sam odlazak BiH u Brazil je super“.

Adnan Šišić, stalni je gost kafića „Hiseta“. U okupljalištu „fine raje“ bio je i prilikom posjeta novinara Anadolu Agency. Povratnik je u Banjaluku. Nakon što je protjeran u ratu, izbjeglištvo je proveo u Švicarskoj i Bihaću. Na rodnu grudu vratio se 2003. godine.

„Dobro je danas u Banjaluci. Živi se, radi se. Ko radi, radi… Dobro je uglavnom. Stvarno nema više problema“, opisivao je Adnan.

I on je rekao da sve više Banjalučana navija za BiH, što je prije nekoliko godina bilo nezamislivo.

„Pogotovo poslije plasmana na Svjetsko prvenstvo u Brazil dosta raje koje poznajem u Banjaluci, a koja nisu bošnjačke nacionalnosti, navija za BiH. E, sad' je l' neko potajno, neko javno… Ali, dosta se poboljšala situacija“, kaže Adnan, te kao i njegovi sugrađani ističe da će fudbaleri BiH imati veliku podršku iz njihovog grada tokom šampionata u Južnoj Americi. „Kakav sam, očekujem finale! Prvi krug sigurno ćemo proći“, decidan je Adnan.

Kada bi sve bilo kao kod mene i Faruka

Goran Bosančić ima recept za normalno funkcionisanje BiH, zemlje koja je i 18 godina poslije rata duboko podijeljena u raljama političkih elita.

„Kada bi bilo sve kao kod Faruka i mene, kada bi se pitalo mene i Faruka i kada bi odnosi bili kao između nas dvojice, bili bismo, možda, i najljepšu državi na svijetu. Ne možda, nego bi sigurno bili. Imali bi uređenu državu i nacionalno i ovako, i onako, i svakako“, tvrdio je Goran za Anadolu Agency.

I Goran i Faruk sa porodicama kane ostati do kraja života u Banjaluci i BiH.

„Svaka zemlja koja izađe iz rata ima poteškoća. Dolaze bolji dani. Od 1998. godine kada sam se vratio u BiH ima pomaka, i to dobrih“, misli Faruk.

„Da ne mislim da nema suživota ne bi se ni vratio iz Amerike“, poručio je Goran zagrlivši svog prijatelja dok je govorio.

Goran se u Banjaluku vratio da živi 2005. godine, nakon što je otišao iz grada 1992. godine.

„Amerika je zemlja lažnih osmijeha. Gledaju vas, smiju vam se i varaju vas“, smatra Goran, da bi o svojoj BiH rekao: „To je zemlja čestitih ljudi, iskrena. Još uvijek u njoj ima više dobrih nego ružnih ljudi“.