(Na prostorima nekadašnje Jugoslavije, živi i stvara pedesetak romskih
pjesnika.MM)
******
Jovan Nikolić (Srbija)
Zavet
Sina ako ikad dobijem
Sa majčine sise pravo
u kavez ide
Hraniću ga živim
mesom
Umesto igračaka
Uneću mu šumske zveri
Nek se njuše
Nek se kolju
Nek nauči njihov
jezik
I
Kad mečku napastvuje
Biće spreman za
nevestu
Kad kurjaku kičmu
slomi
Znaću da mi trud ne
beše uzaludan
Kad odgrize čedo
Moju ruku što ga
hrani
Pustiću ga među
ljude.
******
Šemso Avdić (BiH)
Zašto me ne rodi neka druga žena
Spavam ispod čerge
čistih duša,
uplašeni glas djece
me probudi,
čuje se plač i metež
Cigana,
oštri glasove
maskiranih ljudi.
Kroz plač ono me
doziva
i daje mi ruku
ispruženu,
Zašto opet bježati! A
kuda?
Opet gubim, nadu
izgubljenu.
Uzeh ga tiho u
naručje,
mjesto mu vlažno
osta.
Oh! Kad bi bar za
njega
pod nekim nebom, bilo
sreće dosta.
Putujemo dalje u
neizvjesnost,
šta se tu može?
Ono i ne sluti šta
nam se sprema,
Ulij nadu Ciganinu,
Bože!
jer on traži sreću
koju nema.
On tako malen, al
suzu pustio nije,
sudbina šiba, pred
nama je put,
on mi pruži ruke i
nevino se smije.
Bože! zašto nas
vječno prokletstvo prati?
Što me ne rodi neka
druga žena,
već baš ti… najdraža
Ciganko mati!
*******
Fari Ibraimovski (Hrvatska)
Oči moje majke
Lijepo je gledati
plavu sliku neba
u zrcalu vode.
Diviti se zvjezdanom
prostiraču u valovima mora.
Još je veće
zadovoljstvo gledati oči moje majke.
Biti zagrljen jednim
pogledom.
Kad nema njezinih
očiju, ja sam tužan.
Osjećam da mi je
hladno, znam da sam sâm.
Njezine me oči griju,
miluju, usrećuju.
Ponekad zaluta suza u
njeno oko.
To je i moja suza.
Svaka majčina suza
kaplje po mom srcu.
No comments:
Post a Comment