Slobodan Popovic: Spineri i lažni socijaldemokrati

Slobodana Popovica - Popa, poznajem jos iz djetinjstva. U Gimnaziji smo bili ista generacija, na korzu - ista generacija, on na Tehnoloskom, ja na ETF, opet ista generacija, Elektrijade, sport... Pop je bio izvanredan strijelac. Uvijek je imao svoje misljenje i uvijek ga je govorio sa entuzijazmom, jasno i duhovito... bez okolisavanja. Bio je, sto bi nas narod rekao, covjek zreo za politicara. Medjutim, kada sam pred rat cuo da je clan Komiteta, malo sam se zacudio, jer ljudi kakav je Pop ne uspijevaju u politici . Ne vole ih u tim krugovima. Suvise je  jasan, nema uvijanja i zamotavanja. A pored toga i suvise je gradski. Politika je  za prigradske - rurarne ljude. Tu treba, prije svega, imati svoj licni cilj. Pa poslije toga, ponovo svoj licni cilj... Sve drugo je sredstvo da se postigne taj cilj.  Popa nisam poznavao kao takvoga i zato me pomalo cudilo da je uplivio u sve to. Istina, ne treba generalisati. Nije ni Pop jedini. Ima ih jos,  istina samo izuzetaka u politici koji potvrdjuju ovo moje "pravilo". Malo ih je i obicno im se desava isto sto se i Popu desava ovih dana ili poslednjih godina. Budu upotrebljeni, izigrani i razocarani. Poznavajuci Popa, onoga od prije pedeset, cetrdeset, trideset, dvadeset  godina - on nece odustati. Jer on je entuzijasta i sanjar. Politicki sanjar... I moj drug...

**********************************

Ljudi koji su donosili zakone da ozakone bezakonje pričaju o pravnoj državi

Nakon što se razišao dim i polako na svjetlo dana izlaze užasne slike ura­gana narodnog neza­dovoljstva kumuliranog svih ovih godina nakon "demo/n/kratskih" promjena. Protesti su proizveli i ono što svi ovakvi izlivi naro­dnog nezadovoljstva sa sobom nažalost nose, a to je i ovaj rušilački dio koji u konačnici donese još jednu u nizu šteta koje plaća taj isti narod jer naprosto nema ko drugi.

Da ovo ne bi bilo shvaćeno na­opako i kao naknadna pamet, moram odmah podsjetiti da sam i sam, na vrijeme upozoravao da pritisak u "bosanskom loncu" narodnog nezadovoljstva zbog socijalno-ekonomskog i svakog drugog beznađa raste bukvalno dnevno i da će grudva snijega sa vrha brda da se otkači i da napra­vi veliku štetu jer se ne može ni­ti zaustaviti niti vratiti nazad dok sama ne stane.

Ublehašenje i spinovanje

Nojevi na vlasti su i dalje drža­li glavu u pijesku i pravili se ble­savi, vjerujući da strpljenju i trpljenju nema kraja i da se ublehašenjem i spinovanjem pro­blem može vječito držati pod te­pihom. Da su samo razgrnuli po istoriji, a pogotovo po stvarnos­ti vidjeli bi da je to nemoguće.

Nažalost oni su i dalje sjedili i pričali sami sa sobom kako su li­jepi, pametni, sposobni i kako su jedini problem ovi "neposlušni" "strani plaćenici i domaći izdaj­nici" kao i oni koji samo pričaju i registruju probleme umjesto da nude rješenja. Nije im padalo na pamet da izađu iz te svoje ljušture samodovoljnosti i auti­zma, prođu mjestima gdje se kre­ću obični ljudi i osluhnu šta ti is­ti ljudi misle o stanju u društvu kao i o njima samima. Za tako nešto nisu imali osjećaja jer davno su oni zaboravili kako izgleda običan čovjek jer onaj čovjek i ona država koju su obećali 2010. je upravo bio po njihovoj mjeri, po mjeri jednog i jedinog, kao i naša kuća Srpska po mjeri druga Mile.

Za ostale, ni u državi ni u kući, osim dvorske kamarile tu nije bi­lo mjesta. Groteskno je bilo sluša­ti iz usta "prvog socijaldemokra­te" u Bošnjaka, kako gotovo pla­čnim glasom govori o pravnoj državi, pravu i institucijama. Čo­vjek koji je urušio i ono malo pravne države i institucija sa svo­jim drugom "prvim socijaldemo­kratom" u Srba, dakle ljudi koji su donosili zakone da ozakone beza­konje pričaju o pravnoj državi.

Spin majstori

Sačuvaj me Bože, možda ne znaju šta govore. "Prve socijalde­mokrate BiH" da imaju i malo ka­raktera i poštovanja prema obes­pravljenim i poniženim ljudima u ovoj zemlji, morali bi se zapita­ti slijedeće. Zar nije pomalo lice­mjerno da neko ko raspolaže to­likom ličnom imovinom pod pre­tpostavkom da je stečena "nor­malno" može imati moralno pravo da priča o društvu socijalne pravde, solidarnosti, ravnopra­vnosti, a pogotovo da ga pravi i njime upravlja. Sit gladnom ne vjeruje. Komentarisati nebulo­zne izjave premijerke "boljeg" i "uređenijeg" entiteta, bilo bi ispod granice zdravog razuma.

Novi impulsi su izgubljeni i u vremenu i u prostoru. Premijerka je umislila da zna ono što ne zna, jer to naprosto nije mogla na­učiti, zato što se za to nije školo­vala. O iskustvu kao jednom od elemenata za posao prvog u Vla­di bespredmetno je govoriti, jer ne vladaju sposobni i pošteni, ne­go nesposobni i poslušni. Vjerovatno će mnogi zapitati zašto nešto ne napisah o usrećiteljima naroda, srpsko-pravoslavnog, bošnjačko-muslimanskog i hrvatsko-katoličkog.

O tome sam dovoljno pisao i govorio od 1990. do danas, pa bi pisati opet izgledalo kao nakna­dna pamet. Kao čovjek koji će do kraja svog života pripadati socijaldemokratiji, moram još je­dnom javno okriviti "druguve" Mićka i Zloćka, koji su zajedno sa vlastitim dvorskim kamarilama učinili sve da ideju socijaldemokratije unazade do mjere da će proći vremena i proteći vode BiH rijekama da opet dođe na svoje.

I dalje ću vjerovati i promovisati da su ideje socijaldemokratije šansa da ova zemlja postane normalna, ali ne sa ovima koji je danas predvode i njome upravlja­ju. Sljedbenicima Tonya Blaira, spin majstorima i lažnim socijaldemokratama treba oduzeti pra­vo da promovišu socijaldemokratiju, jer sa njima nema šanse za društvo socijalne pravde. Uosta­lom i Englezi su jasno rekli šta mi­sle o Blairu i spinerima.

S

Slobodan Popović

('Dani')