BUBNJAR

Vinnie Colaiuta, bubnjar. Nekada se, neispravno govorilo da bubnjar udara u bubnjeve. Ispravno je da on svira udaraljke, jer bubnjar, kao i svaki drugi muzicar - svira; i ne samo bubnjeve vec razlicite udaraljke. Bubnjari i bas gitaristi su, za razliku od vecinskog misljenja, po mom skromnom misljenju,  najvazniji dijelovi svakog benda.
Preksinoc me na koncertu u Air Canada centru, pred oko 20.000 gledalaca, medju kojima smo bili Biljana i ja, Vinnie Colaiuta, mizicar- bubnjar ocarao. Karte za koncert su Jelenin rodjendanski poklon. Preksinocni koncert bio je jedan od onih koji se pamte za cijeli zivot. I zato cu, iako to ne cinim tako cesto, svoje utiske o koncertu podijeliti i s vama. Pricacu vam o mojim utiscima o bubnjaru Vinnie Colaiuti, za koga ranije nisam znao, jer ja muziku ne pratim kako to cini moj drug Sule ili moj drug Jaro, ali je dovoljno osjetim i znam da mogu ocijeniti i razdvojiti odlicno od vrlo dobroga, dobro od loseg...
Vec nakon druge pjesme moju paznju je privukao a kasnije potpuno okupirao ovaj muzicar. Ostalih petnaest koji su se smjenjivali na bini bili su izvanredni. Vjerovatno spadaju medju najbolje koje sam gledao uzivo,  ali tehnika kojom on svira bubnjeve, nepogresive izmjene ritma, sinkope koje sam uvijek posebno obozavao u ritmu i koje, dobro odsvirane, i prosjecnu pjesmu cine izvanrednom...energija koju prenosi na ostale clanove benda i na publiku su nesto sto se mora zapaziti i sto mora ocarati. Ja sam jos od preksinoc ocaran ovim muzicarem. Sada kada citam o njemu doznajem da je Vinnie bubnjar koji je pratio skoro sve poznate svjetske muzicare, radio studijske snimke. Da pomenem neke: Frank Zappa, Chick Corea, Jeff Beck, Herbie Hancock, Barbra Streisand, The Beach Boys, Leonard Kohen....
Podsjetio me sinoc Vinnie Colaiuta i na mog druga,  bubnjara Boru Drazica i njegovu svirku na bubnjevima i posvecenost udaraljkma, muzici i tonu uopste, na Suleta koji je godinama i decenijama pratio banjalucke muzicare, pamtio i biljezio i koji svojim muzickim sjecanjima upotpunjava i ovo nase druzenje. Sinoc sam ih zamisljao na istom koncertu. Vidio njihovo odusevljenje. Kao da sam sinoc i s njima bio.

Znam da se sa ovim mnogi ne bi slozili, ali za mene je preksinoc Vinnie Colaiuta "ukrao" koncert dvojici muzickih genijalaca Stingu, Paul Simonu i njihovim kombinovanim bendovima . Prijatelji u privatnom zivotu, mega-zvijezde, muzicari koji su obiljezili poslednjih nekoliko decenija, muzicari razlicitih stilova, ujedinili su svoje talente, podredili ih muzickom kvalitetu, ujedili bendove, instrumente... tri seta udaraljki, violinu, violu, klavijature, harmoniku, izvanredna bas sola, usnu harmoniku, pa sve do rifljace (tako smo to nekada zvali).... Koncert, jedan iz njihove ovogodisnje turneje po Sjevernoj Americi, odrzan u subotu 1. marta 2014. u Air Canada centru, koji ostaje u sjecanju za cijeli zivot.