Hadži Isak Poljokan i njegovi
sinovi, koji su se mogli podičiti da od svih Jevreja imaju najdulju trgovinsku
djelatnost u Banjaluci, bili su okruženi bogatstvom koje su stekli strpljivim i
predanim radom, mudrošću i racionalnošću.
Ipak, uprkos svom tolikom bogatstvu, nisu se ponašali
bahato ili oholo, kamo li rasipnički.
- Zašto pored toliko bogatstva, gospon
Poljokan, idete svakodnevno pješice iz grada do svoga perivoja na Hisetima.
Daleko je to - znali bi priupitati znatiželjnici, pripovijedao mi je
dugogodišnji direktor u banjalučkoj trgovačkoj mreži Safet Filipović.
- Jest, nije da nemamo. Imamo. Ali, koliko
njih nema ni za goli život. Stoga se i držimo one da i bogatstvo treba znati
nositi - odgovorio je Hadži
Isak.
Poučno, i te kako, pogotovo za one koji su se preko noći obogatili i
naglavačke uskočili u "visoko društvo". Jer, ne treba
zaboraviti Poljokanovi su imali i konje, i fijaker, i osobne automobile i ...
Prije mnogih!
(Iz knjige
'Banjalučke vesele zgode i anegdote' Aleksandra Ravlića)
Zgrada trgovca Isaka
Poljokana, izgrađena prije 1880. Godine, adaptirana je 1936. godine. U
toku Drugog svjetskog rata porušen je prednji dio zgrade sa kupolom i Davidovom
zvijezdom na vrhu. Poslije Drugog svjetskog rata u zgradi je bila smještena robna kuća
"NA-MA". Porušena poslije katastrofalnog zemljotresa 1969. godine.
Lijevo je džamija Sijamija, porušena 1931. godine radi izgradnje hotela
"Palas".
No comments:
Post a Comment