Istaknute istorijske ličnosti Banjaluke (XXXI): Antonije - Anto Ćosić

Antonije - Anto Ćosić, istaknuti banjalučki pjesnik i profesor, u plodnom stvaralaštvu iza sebe je ostavio brojna djela kako za djecu tako i za odrasle.

Rođen je 21. avgusta 1928. u Banjaluci, gdje je završio osnovu školu i gimnaziju, a studirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je magistrirao i doktorirao 1988. godine. U višedecenijskom radu pisao je književnu, pozorišnu i filmsku kritiku, te mnoga djela prevodio s italijanskog jezika.

Radio je kao profesor najprije u banjalučkoj Gimnaziji, a nakon toga je bio dugogodišnji profesor književnosti u Medicinskoj školi.

Pisao je pjesme: lirske, dječje, šaljive, epigrame; pripovijetke, komedije, eseje, reportaže, humoreske, aforizme.

U pjesmama je znao biti samoironičan, ali i ironičan, sarkastičan, osjećajan i tužan. Među njegovim poznatim djelima su: "Lirski mozaik", "Šumski razbojnik", "Nečujne oluje", "Ljubav, auto i meko srce", "Brak nije isključen", "Vrtić ljubavi", "Mjesečar", "Crveni kaputić", "Kraja nema", "Putovanja Ale Kirije".

Posthumno mu je objavljena i knjiga "Vrijeme mraka", a u izdanju Udruženja "Danica" izašla je zbirka pjesama "Pjesme".

Učio druge i on od njih

Ćosić je podjednako dobro pisao i za djecu i za odrasle, a pjesma po kojoj će ga većina školaraca pamtiti je pjesma o koki Šarki, od koje traže da svakog dana snese po jedno jaje.

Oni koji su ga poznavali tvrde da je uvijek znao oraspoložiti druge te je nastojao da ih nauči nečem novom, ističući pritom da i on uči od njih.

Za sebe je znao reći: "Ja sam jedini doktor znanosti u Banjaluci, koji predaje u srednjoj školi, a ne na fakultetu."

Jovan - Joco Bojović, pisac, kazao nam je da se s profesorom Antom Ćosićem družio više od 30 godina, iako ističe da nikada nisu utvrdili kada i gdje su se tačno upoznali, ali davne 1970. godine već su bili dugogodišnji prijatelji.

"Anto je bio istinski vjernik i prosvijetljen čovjek. U privatnom životu bio je ozbiljan, pouzdan i odgovoran čovjek, koji nije optrećivao druge svojim problemima. Pomagao je ljudima bez obzira na vjersku i nacionalnu pripadnost. Naglasio bih Antin predan pedagoško-vaspitni rad te njegovo radovanje kada bi neki od učenika iskočio iz prosječnosti", napisao je Bojović u svojoj knjizi "Dvoboj nad rijekom".

Oštroumni intelektualac

Prijatelji kažu da je Ćosić bio veoma privržen majci i porodici, a pamte ga po izuzetnom gostoprimstvu u njegovom domu.

"Priznajem da sam u dugogodišnjem druženju s Ćosićem od te njegove intelektualnosti i erudicije, oštroumnosti te životne mudrosti i pronicljivosti, bistrine, marljivosti i upornosti i ljepote duha podosta baštinio za sebe. Pitam se, šta bi sve iznjedrio doktor Anto Ćosić na stvaralačkom planu da je živio u nekim normalnim tokovima života", istakao je Bojović.

Ćosić je umro u Okučanima 1. juna 1998. godine.

Nebo

Pogledaj nebo - azurnu bajku,

Akvarij bijelih riba.

Zagnjuri oči u plavu vodu

Kad ribe daleko odu.

Iznad visokih šuma prošetaj

Po rubu crvenog neba.

Neka se oči začude.

A onda izbriši slike

I siđi među ljude.

(Anto Ćosić)

(Ljiljana Radić, Saša Mikić, Nezavisne novine)