Enisa Ćurić – Osmančević: I TO JE KVAK

Nemoguće je ne sjetiti ga se, Glumac koji je suvereno vladao i na pozorišnim i na kazališnim daskama širom Jugoslavije… Adem Ćejvan je odlazio ali se i redovno vraćao u svoju rodnu Banjaluku. Sugrađani, prijatelji i brojne Ademove kolege ni danas ne mogu dozvoliti da njegove kreacije, snažni bariton i karakteristični šarm, poznat na sceni i van nje, padnu u zaborav. Jer, zna se, on nije živio samo između podizanja i spuštanja zavjese. Književnik i gradski hroničar, Slavko Podgorelec uobličio je sjećanja na svog slavnog prijatelja u sjajnu monografiju. Ovakve knjige mogu biti dugovječnije od bronzanih bista ali to ne amnestira Grad od obaveze da dio prostora posveti umjetnicima koji su ga proslavili.

Adem Ćejvan -  Kvak obilježio je 1982. godine trideset godina svog umjetničkog rada naslovnom ulogom u drami Šeremet (Irfan Horozović / Uroš Kovačević) - Narodno pozorište Bosanske Krajine. Tim povodom  stihovima mu se obratila Enisa Osmančević – Ćurić (I TO JE KVAK).

(mm)

*****************************

Enisa Ćurić – Osmančević:

I TO JE KVAK

Kao radost iz Unrinog paketa
djeci Hiseta i Čaire
prvo pozorište i šejtan na kanafi.
Ako nije jahao konja, bicikl okrenute guvernale
Ili Vrbas na dajak – sedlu,
hodao je na rukama.
Učio dječake podvirivati se pod čipku beharli krošnje
i plavu suknju neba.
Alčak za one koji od njega htjedoše dobra domaćina.
I kad su vjerovali da traži Alisu
on je tragao za Zemljom čuda.
Djeca mislila: otišao nekud za krpenjakom,
a on po dunjaluku, iza krpe Talijinog vela,
tražio i našao SVOJ GLAS.
Vratio se da nastavi igru,
samo – ni krpenjaka, a djeca ostarila.
I samo on, do podne mlin od kukuruzovine
što ga na potoku djeca zaborave, pa melje iluzije
boje kukurijeka.
U tajnom kalu eglena do noći taj mlin će narasti
do najveće vjetrenjače.
A Kvak će biti ne samo vjetrenjača, već i vjetar, i Sančo Pansa,
i Don Kihot na Rosinanti Taliji.
I nema takvih kvaka, do Kvaka,
koje otvaraju vrata iz nas u sobu u kojoj je sve moguće.


Ademe, čestitam Ti početak ofiranja Taliji,
i doviđenja na proslavi tristogodišnjice
velikog ljudskog ooptimizma
koji se tako jednostavno zove Kvak!


P.S.
Aferim Ti i u ime moje prababe Hide Ćejvanove. Obraz si nam osvitlao, a ''najbezobrazniji'' među nama.

Enisa Ćurić - Osmančević (– Demirović – Skopljak – Šeranić – Ćejvan)
(U Banjoj Luci, 20. travnja 1982.)