Jovan JOCO Bojović: MOĆ

Velika sala onog našeg Doma kulture puna. Bila neka svečanost, u prvom redu političari pa onda ostali. Tu su i banjalučki pjesnici.

Organizatori pitaju Jocu šta će govoriti.

‘Ne odgovaram na takva pitanja!’ I popnu se na binu.

Kad se utišao aplauz Joco ukloni mikrofon i malo zatim dvoranom se prolomi karakterističan pjesnikov glas.

U foajeu čestitke. Neki su prihvatili provokaciju: ‘Dobro ti ono reče!’

Pjesma ‘Moć’ je napisana prije četrdesetipet godina. Danas pjesničke provokacije ne dolaze do moćnih.

(mm)

***********************************

MOĆ

Moći,
moćno zvoniš,
al' se ne moliš;
čekam tvoje klonuće.
Jedno veče ću otići i razapeti
sebe
između oblaka,
pred tutanj nebesa.
Ja s brda vidim kako oblaci odlaze,
i one dolje
koji se dave u svom spasu.
Zar mi je potreban neko na ovom brdu?
Možda prijatelj,
koji ode još dalje.


Jovan Joco Bojović