Pages

Wednesday, March 04, 2015

Pet godina Parkica!!!!

Pet godina! Prilican jubilej.
Kaze jedna narodna:" Dala baka dinar da u kolo udje. Sad bi dala pet da moze izici!"
Tako nekako se kao i ta baka pocesto osjecam.
Ali necu da izidjem jer, poznavajuci sebe, u kolo se vise necu vratiti, a to jos uvijek ne zelim.
Zapravo, u ovo kolo sam i usao da bih naucio koreografiju i igrao ga onako kako treba onda kad budem imao vise vremena, kad se penzionisem. Usao sam da bih se time pripremio za mentalnu vjezbu u mirnim penzionerskim danima.
Ne znam kako vi, ali ja dva-tri puta nedjeljno idem u salu i vjezbam. Nista posebno, niti naporno, ali se nakon sat vjezbanja, dobro oznojen, psihicki osjecam mnogo bolje. Nekada sam vjezbao da odrzim fizicku kondiciju a danas mi je vazniji osjecaj i spoznaja da te vjezbe pospjesuju prokrvljenost mozga i  to mi je danas veci motiv nego li odrzavanje fizicke kondicije. Jer ta prokrvljenost, kazu, odgadja, ono sto se vecini u poznim godinama desava - demenciju.
Dakle ovaj blog ili kolo u koje sam se uhvatio bi, uz sve ostalo, trebao biti i orudje protiv demencije.
Nemojte se sada zabrinuti da je to mene vec uhvatilo. Nije. Naravno osjetim i ja, kao i vi, starenje i sve sto ide uz to.
Mijenjam temu -jubilej nije za tuzne teme.
Koliko se onoga sto sam blogom zamislio ostvarilo? Koliko se koncept promijenio? Koliko zadovoljava kriterije onih koji ga citaju? Koliko privlaci paznju?
Najbolje je da to ostavim vama da cijenite. Ono sto ja znam je da sam, uz pomoc Maria, Suleta, Angela i nekih koji se ponekad javljaju i onih koji su se nekada javljali i posustali, uspio dogurati do pet godina.
Preko 600.000 citanja za pet godina. (brojac na prvoj strani je poceo raditi sa nekoliko mjeseci zakasnjenja).
12.000 godisnje; 10.000 mjesecno ili 330 dnevnih citanja u prosjeku.
1835 raznih postova.
Mozda se neke nade i ocekivanja nisu ispunili,  ali mislim,  a to je najvaznije, da je blog nasao svoju stalnu publiku, da je nakon pocetnih problema, nasao nacina da se izbjegnu politicka i druga prepucavanja, da je ideja jasna, da ne vrijedja ali da ukazuje, da ponekad i zabavi.
Sada, kad je penzija na dohvat ruke, treba ocekivati bar malo vise licnog angazovanja.
Posto znam da su i neki od vas koji ga redovno ili povremeno citate, isto tako sada u penziji, mozda bi i vama bilo dobro da malo provjezbate mozdane vijuge i javite se; da vas cujemo, vidimo. I znajte, niko ne cita gramatiku i stil. Niko ne trazi greske u tekstu. Svi se trude da ga razumiju. Svi citaju vijest i sliku!

8 comments:

  1. Canak , majstore, cestitam i zahvaljujem! Prije par dana sam citao clanak "Ateista ne moze biti Srbin" i trazio odakle si preuzeo ( "Pescanik " ili sl. ) . I nisam nasao. Onda me Fahro pitao jesam li procitao tvoj clanak. Pa , covjece, pises kao eminentna pera ; dobio bi od Kajke peticu.
    Sve najbolje i pozdrav svima !

    ReplyDelete
  2. Lako ti je zakaciti slike vas dvojice, 'ajde Biljinu ako smijes. Bez njenog 'amin' ni u peMziju ti ne bi otisao, a kamoli blogovao pet godina. Ili objesi slike onih sto se vise ne javljaju, ono sram vas bilo, DJE ste. Mene na celo kolone, slobodno. Pusti finocu. Reci otvoreno, Sejo samo cestitke salje, vjeko odkad rata nema nece ni da se zajjjjeee.....uuuu itd

    De mi stavi sliju, molim te, molim te...

    ReplyDelete
  3. CESTITAM, skoro zaboravih.

    ReplyDelete
  4. Čestitam značajnu godišnjicu svom omiljenom Parkiću i želim da još dugo živite ovakvi kakvi ste.
    Pozdravlja vas Mirnez

    ReplyDelete
  5. Raduje me da autorski lijepo profilirano gledište ima svoju publiku. Predraže, predosjećam da će ovako uređen Parkić, mjesto bez samohvale i pljuvanja, trajati koliko i tvoja penzija. Čestitam!
    Mario

    ReplyDelete
  6. Moje čestitke, Parkić je mjesto u koje se rado zalazi, jer je sadržajan, aktuelan, raznovrstan i što je važno pozitivan! A ne dolaze samo 50+, 60+, pouzdano znam i neke osamnaestogodišnjake koji su ga skoro otkrili... “Našli smo vas u Parkiću“, kažu mi. Pozdrav, Ljilja M.

    ReplyDelete
  7. Hvala vam svima. Ljudi smo - gode pohvale. Sejo, ( onaj anonimus je zaboravni Sejo Bahtijarevic) post o kome govoris sam napisao prije vise od godinu dana. Ostavio da prenoci, poslije mislio da sam ga vec objavio i prije par dana ga pronadjem. Nije krecana - nije...

    ReplyDelete
  8. Canci moj,
    Tih tvojih pet godina na blogu je stvarno brzo proslo.Nisam bas puno od "pera", ali moram ti reci da si bio pravi majstor u ovoj bransi. Puno dobrih i veoma dragih ljudi su ti se uvijek javljali .Blog je bio sa nama. Ja jos ne bih otisao na spavanje ako ne bih pogledao sta je kod tebe na Blogu, pogotovo ako vidm Marija, onda se sve cita po dva puta. Mario ti je bas pravi saradnik. Angel takode. Ako sta treba sa moje strane samo reci.
    Tvoj drug Penso

    ReplyDelete