(Za Ljilju Marjanović I cijelu moju generaciju napisah jutros ovu pjesmicu prigodnicu:)
Jablanovima, da rastu visoko,
ne trebaju pare-
biću jablanovi.
Rijeci, da bude lijepa I teče,
ne trebaju pare-
biću rijeka.
Kiši da natapa rodnu zemlju
ne trebaju pare-
biću kiša, biću zemlja.
Život mi nudi posljednju šansu
da budem sasvim prirodna:
učim se
živjeti bez para.
Adnana Karahasanović Zeljković,
(Na Vrbasu ispod Gradskog mosta, 5.7.2015, 9 sati ujutro,, nedelja)
No comments:
Post a Comment