Jovan Joco Bojović: ČETIRI PJESME ZA BARITON I SIMFONIJSKI ORKESTAR

Jovan Joco Bojović

(31.01.2015 – 31.01.2016.)

Prva LP ploča BiH umjetničke muzike u domaćoj produkciji (izdavač: Muzička omladina Banjaluka) posvećena je djelu banjalučkog kompozitora Vlade Miloševića (1977. g.). 'Četiri pjesme za bariton i simfonijski orkestar' komponovane su na tekstove pjesama Joce Bojovića, a izveli su ih Simfonijski orkestar RTV Sarajevo pod upravom Radivoja Spasića i bariton Dušan Popović, prvak Beogradske opere. Tim povodom, muzička kritičarka Rada Nuić: ''Pjesnički i muzički izraz ovdje su tako bliski da ih doživljavamo kao dva izdanka istog korijena, plod iste emocije koju sobom nose pjesnik i kompozitor. Vlado Milošević nikada poetski tekst ne podređuje ambicijama vlastitog kazivanja. On je za njega suviše dragocjen da bi ga potisnuo u drugi plan. U to nas uvjeravaju i ove četiri pjesme, njihov melodijski recitativ i brižan odnos prema govornom i pjesničkom metru. Iz takvog odnosa rodila se simbioza u kojoj dva umjetnička medija ravnopravno bivstvuju...''

(mm)

********************

GAVRO ZMIJANJAC – CJEPAR

Zakolješ ovna,

razapneš na Suncu

svoju i njegovu kožu,

osušiš.

Imetak –

pojatu ostaviš vjetru.

Sikirom, britvom,

pratiocem

smrti,

kreneš s brda

da u čaršiji, aždaji,

zaradiš kruva.

Kuneš

vremena

mrka:

''Mogo sam bit neko...

Vala Bogu,

vala Bogu!''

LISINA PLANINA – MRKONJIĆKA DIKA 

(Alojzu Lojzi Ćuriću)

Vrletna Lisino!

Plamtiš u jesen,

pocrniš.

Uzričeš se

ko volovi s Kočićeve glavice.

Zoveš Manjaču na rvanje,

junačina si.

Izričeš iz sebe sotonu,

samo đavolje kolo

- zmije kamenjarke.

Ričeš ti tako,

Ričeš ti tako od pamtivjeka.

Vjetrovi tvoji

glođu,

godinama glođu

kraj puta

krstaču i bašluk

davno zaboravljenog ratnika,

obraslu korovom,

pokošenu čobanskom rukom,

kosom mrkonjićkom, varcarskom,

prkosnom,

ljutom,

ljućom od kamenjarke.

Izmiči se korovu,

izmiči se, kamenjarko,

ciči varcarka.

Hoću da oko krstače;

oko bašluka

oko pravde

zaboravljenog ratnika

oda poštu šušanj.

Lišće izrikano vjetrovima s Lisine

ko izluđeni leptirovi,

gladni

za nektarom

od dragosti

što davaše poštu

ratniku –

ne oživiše ga,

pomilovaše,

nježno dotaknuše

krstaču i bašluk,

izgubiše se tamo negdje daleko

u plavetnilu neba.

BOSANSKI ORAČ

Oreš,

a ćupa nema.

Crtalom zacrtavaš

njivu hraniteljicu.

Brazde, brazde...

Siješ lanjski trud,

zabrnaš nadanje.

Čekaš,

čekaš i sanjaš

radost –

kuruzu nasušnu

tvrdu.

ZADUŽEN NA ZVEČAJU

Pogledaj kanjon Vrbasa

sa gradine Zvečaja,

staze karavana.

Prkosan ljepotan,

neobuzdan ždrijebac

nače tvrdu stijenu

golom kopitom prirode.

U procijepu kanjona

okačen k'o Prometej

strašim oskrnavitelje.

Grlim –

praiskonsku ljepotu.

Vrbasu,

ne hučiš

ručiš u meni,

u pjesmu nećeš!

Ti poezijo koja vječno tečeš