Sule: No.2 - BRIAN JONES

BRIAN JONES

28.02.1942-03.07.1969.

Brajan Džons je rođen 28. februara 1942. u Čeltenhemu. Ljubav prema muzici prenijela mu je majka, po zanimanju učiteljica klavira. Već u trinaestoj godini dobro je svirao klavir, klarinet i gitaru, da bi u slijedećih četrnaest godina proširio spisak na dvanaest najrazličitijih instrumenata. Prije nego što je odigrao važnu ulogu u formiranju Roling Stounsa, prošao je i kroz sastav The Blues Incorporated, zajedno sa Aleksisom Kornerom, legendom britanskog bluza.

Bio je tipičan primjer čovjeka koji ne zna šta bi sa sobom, u vječitom sukobu sa okolinom, u stalnoj potrazi za identitetom, u konstantnom raskolu između potreba i objektivnih mogućnosti. Izlaz iz depresivnih kriza tražio je u drogi, a droga je uticala na pogoršanje astme. Na kraju droga i astma zajednički su doprinijele da mu oslabi srce.

Smatra se da je izbačen iz Roling Stonsa 3.juna 1969. jer je grupa, nakon izleta u eksperimente, poželila da se vrati rokenrolu i krene na turneju, što njemu nije odgovaralo jer je osjećao da se u toj koncepciji ne bi ponovo snašao. To je potvrdilo  njegovu definitivnu preorijentaciju ka istočnjačkim uticajima, od čega je grupa htjela da pobjegne.

Nađen je mrtav na dnu bazena u svojoj kući u Hartfildu 3.juna 1969. godine. Ljekari su konstatovali smrt prouzrokovanu srčanim udarom. Dva dana kasnije, na velikom besplatnom koncertu u londonskom Hajd parku, Mik Džeger mu je poslao posljednji pozdrav stihovima iz Šelijeve pjesme Adonis : „Mir, Mir! On nije mrtav, on spava. Utonuo je u san o životu“.

Veliko prijateljstvo

Noel Reding,  originalni član grupe Jimi Hendrix Expirience;

„Brajan Džons, čovjek koji je osnovao Rolingstounse, je 1967. godine doletio iz Londona u Ameriku samo da bi najavio Džimija na Monterej pop fesivalu. Ja sam tada sjedio pored njega u avionu. Brajan i Džimi su imali čudan odnos, veoma prijateljski. Vidite, postoji priča da su se Džimija bojali svi engleski gitaristi, što nije tačno. Svi su ga poštovali kao majstora instrumenta i izvanrednog muzičara. Naročito kada je odmah po dolasku u London otišao u klub u kome je Klepton svirao i pitao ga da li može da svira sa njim. Svi su tada bili zapanjeni, jer je Klepton bio Bog i niko se nije usudio da mu priđe, a kamoli da pita da li smije da svira sa njim, a Džimi se pojavio i pitao da li mogu da sviraju zajedno.

Ne zato što je htio da se iskaže, nego jednostavno je htio da svira sa najboljim.

Džimija su svi voljeli, a najviše Klepton i Brajan Džons. Brajan je prosto obožavao Džimija, razmišljali su na isti način i imali iste predstave o muzici.

Kada su kretali za Ameriku, Džimi je rekao Brajanu:“ Idemo da da pokušamo i tamo da se probijemo.“ Brajan je znao da će biti teško, jer Amerika je imala svoje zvijezde i sam se ponudio da predstavi Džimija publici u Montereju. To je bio veliki gest sa njegove strane jer su Stounsi već tad bili internacionalne zvijezde...“

Za naredni mjesec preporučujem grupu Jimi Hendrix Experience i album  „Are You Experienced“

S poštovanjem, Little Sule.