I gradonacelnik Trebinja mu odaje pocast!
Razmisljam, kada ce se sadasnji ili neki buduci gradonacelnik Banjaluke jasno i javno opredijeliti za antifasizam i osuditi fasizam koji je godinama vladao nasim gradom; na bilo koji nacin i bilo kojim povodom, ali jasno i javno!
***********************
Polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća na gradskog groblju u Trebinju su obilježene 23 godine od tragične smrti 26-godišnjeg amaterskog glumca i juniorskog plivačkog prvaka Srđana Aleksića, kojeg su četvorica srpskih vojnika ubila na gradskog tržnici jer je branio svoga prijatelja, Bošnjaka Alena Glavovića.
Djelo Srđana Aleksića, kako je rekao gradonačelnik Trebinja Slavko Vučurević, je čin kojim se u općoj meteži rata izdigao iznad svega i ostao čovjek.
Sinonim ljudskosti
“Trebinje je samo po sebi spomenik Srđanu Aleksiću, jer je on ponikao u Trebinju”, kazao je gradonačelnik ovoga grada.
Iako su prošle 23 godine od kad je život izgubio mladić koji je postao sinonim ljudskosti, njegov otac Rade ističe kako je Srđan življi nego mnogi koji hodaju ulicama.
“Vi često kažete heroj Srđo, nemojte, jer je Srđo bio obični momak. Srđo je svojim životom ovom gradu ostavio fin pečat. Jednog mladića koji živi blagorodno, koji živi drugarski, pomalo boemski, koji je bio omiljen u svakom društvu i to je najvrednije što je Srđan ostavio ovome gradu”, kazao je Rade.
Zamolio je medije da se kroz Srđanovo djelo potencira činjenica da je i u turobnom ratnom danu ipak odbranjen “čovjek”, što je najvažnije.
“Onog dana kad je Srđan poginuo nad Trebinjem se nadvio crni oblak. Srđanova pogibija je osvijetlila i vratila plavetnilo neba Trebinju. Mislim da je to tako bilo”, kazao je Rade.
Prisjetio se dana kad je njegov sin tragično stradao da bi spasio život svoga prijatelja.
“Zamislite bruku na sred pijace gdje nekoliko stotina ljudi gleda kako ubijaju mladog momka samo zato što se zove Alen. Bila je bruka velika, ali nije se srećom to desilo bez obzira što meni suza teče zbog toga. Oprostite, nije ovo suza kukavičluka, nego je suza radosti što imam vas koji ćete pomoći da svijet i što više ljudi shvati Srđanovo djelo. Srđo je poginuo, ali ostali smo mi koji srećom držimo da Srđo živi i lebdi iznad nas, da nam pomaže da budemo ljudi”, kazao je Rade.
Ponosan i sretan je, kako kaže kad, u nekim emisijama čuje da se njegov sin spominje kao primjer drugarstva i čovječnosti, jer na taj način je on življi nego neki koji ulicama hodaju.
Da je djelo Srđana Aleksića prepoznato u široj javnosti svjedoči činjenica da su u mnogim gradovima ulice i trgovi dobili njegovo ime.
“Nije vrijedna ni ulica ni spomenik, vrijedni su ljudi koji priznaju to i koji se trude da poštujući Srđanovo djelo i oni budu slični i takvi. Moja je želja da oni to rade i da žive, da ni u kojem slučaju ne dožive Srđanovu sudbinu. Ako smo ljudi, nitko neće ni doživjeti Srđanovu sudbinu na onaj način na koji je Srđan doživio, jer među ljudima uvijek postoji rješenje bez zle krvi i bez oružja. Riječ ljudska je vrednija od svega. I to je ono što je ostalo nama”, kazao je Rade.
“Drago mi je da je Beograd prihvatio Srđana”
On nije skrivao ponos što danas, na 23. godišnjicu njegove smrti jedna ulica u Novom Beogradu dobiva ime Srđana Aleksića.
“Drago mi je da je Beograd prihvatio Srđana. Mnogo sam ponosniji kad dođem u Beograd što me taksista poznaje kako Srđanovog oca i što me ljudi na ulici sretnu i kažu ‘vi ste otac Srđana Aleksića’, ali mi je drago da se i zvanično kaže da jedna ulica u Beogradu nosi ime Srđana Aleksića”, kazao je Rade navodeći kako to nije malo obzirom da je upoznat s procedurom prema kojoj imena ulica po nekim osobama se dodjeljuju tek nakon navršenih 30 godina od smrti osobe.
Raduje ga činjenica da će u Beogradu prilikom svečanosti otvaranja ulice o Srđanu Aleksiću govoriti Sanja Dragićević, koja je i autor dokumentarnog filma ‘Srđo’.
“U svakom od nas postoji čovjek, samo treba da ga probudimo”, poručio je Rade sa groba svoga sina Srđana Aleksića u Trebinju, koji na svečanost nije mogao otići u Beograd jer na današnji dan ne želi biti nigdje nego na grobu svoga sina.
Da je djelo njegovog sina,itekako veliko on vidi svaki put u Alenu kojem je spasio život. S njim je u stalnom kontaktu i redovno tokom ljetnih praznika dolazi na Srđanov grob sa svojom obitelji. Čuli su se, kaže Rade, i prije nekoliko dana, kad ga je Alen zvao jer je čuo da u Tuzli postoji neki turnir koji nosi ime Srđana Aleksića, te kazao da želi doći sa svojom ekipom i učestvovati u njemu.
Srđanu Aleksiću je posthumno dodijeljena Povelja Helsinškog komiteta za ljudska prava u Bosni i Hercegovini. Ulica Velikih drveta u Sarajevu je petnaest godina nakon Srđanove smrti nazvana po njegovom imenu. U obrazloženju je navedeno da “bez ljudi kao što je Srđan Aleksić i njihovih herojskih djela, čovjek bi izgubio nadu u ljudskost a bez nje naš život ne bi imao smisla”.
Izvor: Oslobođenje od 27. januara 2016.
No comments:
Post a Comment