ISMET BEKRIĆ: TRI PJESME

KASTEL KULE

Fuadu, Joci, Anti, Jefti i svim

banjalučkim neimarima

Od prhuta do prhuta,

od guguta do guguta,

krile bajku golubovi;

od mog do tvog dlana,

od tmine do svjetla dana

zlatnu žicu vezu snovi.

Od kamena do kamena,

zlatom duše izvezena,

Kastel-kula, poput cvijeta;

ta vrbaska žubor-ruža

sve latice svoje pruža

iznad mržnje, iznad svijeta.

Iz života, ko iz snova,

blago taknu strune krova

prsti duše, čežnje zrnca;

biti riječ, ljudska, vedra

biti tok i biti sedra

udubljena usred srca.

***

CVIJET RIJEKE

Slikaru Enesu Mundžiću

Trepavice – kist,

a duša list.

Boje Vrbas

što teče kroz nas.

U sebe gledat

i duši predat

najljepše boje,

sjećanje svoje.

I kap po kap,

i slap po slap,

u rijeke cvijet

stao sav svijet.

Iz sebe gledat

i svijetu predat

najljepše boje,

sjećanje svoje.

***

SANJAM

Sanjam,

to idem stazom pokraj Vrbasa,

od Rebrovačkog do Novog,

a pored mene prolaze lica

koja me ne primjećuju

i koja ne raspoznajem

u sumaglici dana

bez svitanja i sutona.

A onda,

okrećem lice prema vodi,

i u njenom zrcalu jasnom

ponovo vidim sva draga lica

što mi se smješe iako pate,

iako čeznu kao sad i ja

dok sanjam staze

i slušam žubor,

kao da čujem glasove onih

što su sve bliži

iako vrijeme i prostranstva

hoće sve više da ih udalje.

***

Ismet Bekrić (Banjaluka 1943.) živi u Ljubljani ali je još uvijek banjalučki pjesnik.
***
Vinjeta: Enes Mundžić