Pages

Tuesday, March 22, 2016

Politicka i moralna transformacija Milorada Dodika

U martu 1996. godine Milorad Dodik, tada nada opozicije, u intervjuu "Slobodnoj Bosni", rekao je da Karadzic i Mladic trebaju u Hag, da bi sud utvrdio njihovu pojedinacnu odgovornost, a ne da svoju odgovornost svaljuju na pleca cijelog srpskog naroda. 

Dvadeset godina nakon toga, 20. marta 2016. godine, cetiri dana prije izricanja presude Radovanu Karadzicu u Hagu, isti taj Milorad Dodik, sada predsjednik Republike Srpske, otvorio je na Palama Studentski dom "Radovan Karadzic"...

                                      1996.                            2016. 

Ponovicu ono sto sam govorio i tih devedesetih kada je Karadzic vladao nasim prostorima i nasim zivotima: Ako je Karadzic tipican predstavnik srpskog naroda - sramota me sto pripadam tom narodu. Medjutim, i tada sam znao i sada znam da on niti je tipican, niti jedini predstavnik tog naroda, a najmanje heroj. On samo predstavlja da je sve zlocine koje je cinio, cinio u ime srpskog naroda. Ne i u moje ime - nikada!
Znam da su i ranije, a da ce i sada, neki, koji nisu u stanju misliti i zakljucivati svojom glavom i kojima su da bi nesto zakljucili potrebni roditelji, profesori ili razni autoriteti, reci da sam, izrazavajuci ovakvo svoje misljenje, ja izdajnik srpskog naroda - a da je Karadzic heroj.
Ne, nije Karadzic heroj srpskog naroda! 
Do srpskog naroda njemu je stalo kao do lanjskog snijega. On je uvijek samo koristio srpski narod da ostvari svoje kriminalne i bolesne ciljeve. Na zalost, mnogi u srpskom narodu to jos uvijek ne vide. Ne vide cak ni to da su oni bolji od Karadzica i da oni nikada ne bi radili ono sto je Karadzic javno ili tajno radio i naredjivao. 
Mada je prilicno jasno kako ce Hag odluciti o njegovoj krivici, to, u ovom momentu, i nije najvaznije. Mnogo vaznije bi bilo da Karadzic, umjesto u Hagu, bude sudjen i osudjen od svog naroda, koga je u ime svoje bolesne, fasisoidne politike i svojih licnih interesa gurao u zlocine, gurao da gine i posvadjao sa svima u svijetu (osim nekih bivsih komunistickih zemalja- ali to je druga tema). 
Da li ce se i kada, da li ikada, to dogoditi - tesko je reci.
Da li ce drugi balkanski narodi ikada suditi svojoj bagri, svojim zlocincima, danas herojima - isto tako je tesko reci. Da li ce ikada shvatiti da je nacionalizam samo paravan iza koga njihove vodje sakrivaju unistenje svega i pljacku. 
Svim tim narodima jos uvijek, vec vise od 25 godina, vladaju strahom od onih drugih. 
I dok god je to tako, rat se nastavlja i ne vidi mu se kraj - sto i jeste cilj svih tih vlastodrzca, pa i Milorada Dodika.

No comments:

Post a Comment