Pages

Saturday, May 07, 2016

Mario M.:Povratak Ferhadije u Banjaluku


Moglo bi se reći da je Ferhad paša Sokolović osnivač današnje Banjaluke. Izgradnjom brojnih objekata između Crkvene i Vrbasa u njegovo vrijeme, Donji šeher postaje značajan grad. Na centralnom mjestu izgrađena je Ferhad pašina džamija veleljepna bogomolja sa pripadajućim objektima i vodovodom. O njenoj ljepoti, graditeljima i zlatu kojim je plaćena gradnja vezano je više legendi i ispisano je mnogo priča. Navodno je plaćena novcem grofa Auersperga kojim je otkupljen sin Engelbert tada Ferhadpašinog zarobljenika. Lijepe su varijacije priče o neimarima, koje je trebalo spriječiti da sagrade ljepšu džamiju. Zatvoreni su, pa s minareta pobjegli pomoću improviziranih krila. Više različitih usmenih predanja su poznati, a neke je zapisao i Ivan Franjo Jukić - Banjalučanin. A da li su banjalučkim ikarima zakazala krila baš na mjestima koja su prozvana Pavlovac, Petrićevac, Rebrovac nebitno je i nije presudno u ocjeni njihovog majstorstva.




Ferhat-pašina džamija, poznatija kao Ferhadija, vijekovima je bila središnja znamenitost grada na Vrbasu. Izgrađena je u klasičnom otomanskom stilu 1579. godine. Godina gradnje nije hronološki označena brojkama, data je brojčanim vrijednostima slova posljednjeg distiha isklesanog na posebnoj mramornoj ploči, a čijim preračunavanjem se dobija hidž. 987. godina koja odgovara 1579/80 godini prema n.e. Evo tog preračuna (preuzeto iz: ‘Bošnjačka zajednica kulture’ Preporod, 2005.):
h= 8+s= 60+3b= 6+t=400+31=90+h=5+4j=40+2a (elif)=2+d=4+2v=12+4m=160+k=10+2n=100.
Ukupno 987 (=1579/80).
(Slikar Lojzo Ćurić je davno uočio da godinu gradnje Ferhadije čini niz neparnih brojeva bez ‘trice’: 1579.)



Ferhadija je stručno sanirana pošto je ranjena u razornom zemljotresu, oktobra 1969. godine, ali 7. maja 1993. je podmetnutim eksplozivom potpuno uništena.
Prema kazivanju prijatelja s Pobrđa, Fuad Balić, osnivač nekadašnjeg Društva prijatelja banjalučkih starina, zapisao je razgovor muftije Zahirovića sa vjernicima:
PORUKA muftije MEHMEDA ZAHIROVIĆA u ranu zoru na crni petak 7. maja anno 1993.
(ili na sabah - zoru, 7. ZUL - KADDE 1413. po hidžri)
Rano jutro koje se guši u pomračaju, prašini i barutu.
U džulistanu muftije okupio se uznemireni i rasanjeni narod.
“Dragi naš plemeniti muftija, da li nam se moglo išta desiti gore u životu? Izgubismo ovog zlojutra dvije ljepotice, dvije bliznakinje Ferhadiju i Arnaudiju!” Pitaju ga okupljene komšije.
“Dragi moji Pobrđani, drage moje džematlije, draga naša djeco! Moglo nam se desiti i još gore! Da ste vi jutros srušili komšijama i susjedima, crkvu, katedralu, sinagogu, manastir i samostan.” - poručio im je tiho i sabrano Mehmed Zahirović, lijepi i plemeniti imam džamije Ferhadije, čuvar te svetinje i starih čitaba, tješitelj starih i učitelj mladih.
(Mehmed Zaimović je bio posljednji živi potpisnik Protestne rezolucije hrabrih banjalučkih muslimana 1941. godine!)



Bilo je potrebno deset godina rada da se na istom mjestu, istih dimenzija, korištenjem tradicionalnih vještina i autentičnih materijala obnovi spomenik kulture sa UNESCO-ve liste zaštićenih. Ferhadiji se vratio prijašnji izgled uz neizmjernu pomoć kako stranih tako i domaćih donatora i stručnjaka, ali i uz trud Banjalučana, koji su sakupljali kamen po kamen odbačen na deponije. Među donatorima su i Vlada Republike Srpske kao i građani različitih vjeroispovijesti.



Za svečano otvaranje rekonstruisane Ferhadije simbolično je odabran 7. maj, datum kada je prije 23 godine i srušena vjerovatno najljepša džamija u BiH.
Značajan je to kulturno istorijski događaj koji će uveličati dolazak više hiljada vjernika kao i brojne zvanice.
Ferhadija ponovo dominira Banjalukom svojim minaretom, simbolom dostojanstva i prkosne ljepote, kao što je pisao pjesnik Jovan Joco Bojović.



(mm)

No comments:

Post a Comment