Za ribare kakvi smo Biljana i ja, to znaci cesti boravak u prirodi. A priroda u Ontariju je predivna - skoro kao kod nas. Prva veca razlika je u prostranstvu. Ontario je ogroman. Kod nas - skoro sve na dohvat ruke. Ima jos razlika, ali priroda je priroda ma gdje bila i treba je uzivati. Ribari su vrsta ljudi koji to znaju. Ako uz to vole istrazivati i ne mare zalutati - tim bolje. Tako otkriju svoje prelijepe spotove u kojima uzivaju i na koje se podsjecaju zimi. A zime u Kanadi su duge... preduge...
Od ove sezone mi ni ribarska dozvola ne treba. Za moj uzrast - besplatno.
Sezona nam je pocela relativno uspjesno. Lijepo vrijeme, istina malo vjetrovito ali suncano, a riba trza, grize, kaci se vise negoli proslih godina...
Oba puta smo izvukli sto malih - sto malo vecih sarancica, sun fish ( ne znam kako je mi zovemo) pa i pastrmki, dovoljno za veceru ali smo po pravilima, sve ribe vratili u vodu, da bismo ih, mi ili neko drugi, ponovo mogli hvatati i pustati. Mario me ranije pitao ko je uhvatio vise riba. Biljana, naravno. Jer dok ja pripremam stapove, odmrsim silk koji ona zamrsi, skinem ribu sa udice, privezem novu udicu... ona neometano peca. A ja - neometano .izdim, brondam...
Ove slike neka docaraju i potvrde receno.
Znam, nasmijesicete se na velicinu riba, ali sjetite se zlatnog pravila da velicina nije bitna!
No comments:
Post a Comment