Pages

Monday, August 29, 2016

Dejan Šajinović: Ko je bacao ruže u korićanski ponor?

Srpski mediji uglavnom su prećutali godišnjicu užasnog zločina, kada su na Korićanskim stijenama pripadnici prijedorske policije pucnjem u potiljak pobili, a onda u duboki ponor pobacali oko 200 Bošnjaka i Hrvata, od kojih tijela mnogih ni do dan-danas nisu pronađena.
Potpuno je identična situacija, uz časne izuzetke, s medijima i elitama "s druge strane" kada se obilježavaju godišnjice srpskih stradanja.
I upravo u toj tragičnoj činjenici, prema mom dubokom uvjerenju, leži glavni razlog zašto je istorija Balkana istorija krvi, patnje, ubijanja i razaranja: na Balkanu žive lideri kukavice, novinari oportunisti i intelektualci populisti. Njima je i dalje lakše da idu "niz dlaku" nacionalističkog populizma ne shvatajući da sakrivanjem zločina počinjenih u "njihovo ime", revizijom prošlosti, fašizacijom društva i osporavanjem narodnooslobodilačke borbe samo stvaraju pogodno tlo za nove sukobe.
Kada bi naša elita zaista željela dobro svom vlastitom narodu, kada bi zaista bile patriote kakvima se predstavljaju, onda bi im prioritet broj jedan bio govoriti o onima koji su ukaljali ime vlastitog naroda. Bili bi prvi na komemoracijama na kojima se obilježavaju stradanja koja su počinili pripadnici njihovog naroda. Da su istinske patriote, srpska elita bi u nedjelju prva bacala ruže u korićanski ponor.
Nije čak to sad više toliko ni pitanje žrtava. Ti ljudi su ubijeni prije mnogo godina, njihova patnja je završena, a njihove porodice ionako dobro znaju da ih "njihovi" samo koriste kao pogodnu političku platformu i da ih je u suštini briga za to kako žive bez svojih sinova, očeva, braće i muževa.
Pitanje priznanja zločina je pitanje budućnosti. To je pitanje na kojem se direktno lomi sudbina naše još nerođene djece: hoće li za 20 ili 30 godina u rukama držati olovku ili pušku? Hoće li naše buduće studente profesori izvoditi pred ispitne katedre ili u blatne rovove? Hoće li i oni sutra stajati na ivici ponora s cijevi uperenom u potiljak, ili će u nekoj perspektivnoj IT kompaniji dobiti priliku da razviju novi softver? Odgovor direktno zavisi od toga hoće li današnja elita nastaviti tragom kukavičkog populizma, ili će konačno stati pred svoj narod i otvoriti te tabu teme.
Nijedna od 120.000 žrtava balkanskih ratova devedesetih nije kriva za kukavičluk njihovih očeva i djedova koji su njihovim egzekutorima isprali mozak.
Upravo zato će krv nekih budućih žrtava biti direktno na našim rukama.

(Nezavisne novine)

No comments:

Post a Comment