Banjaluka je puna poslovnica Nove banke. Skoro na svakom cosku u centru grada jedna.
Prije nekoliko dana udjem u jednu od njih, onu na cosku Pelagiceve i Marticeve. Na samom ulazu security momak, lijepo gradjen, tamno odijelo - istina rukavi malo kratki i sako preuzak, ali samom svojom pojavom izaziva respekt.
Dva od cetiri saltera rade. Samo nekoliko ljudi ispred saltera. Jedni sjede, drugi stoje. Iz masine na sredini sale izvucem broj A096 za fizicka lica. Na malom monitoru vidim da je na salteru broj 1 pravno lice broj 032 a na salteru 2 fizicko lice broj 094. Znaci i ja cu brzo doci na red. Sve sto sam do sada vidio izaziva respekt i nadu da necu morati dugo cekati.
Sjednem nasuprot salterima, cekam, posmatram, skracujem vrijeme - razbijam dosadu. Paznju mi privlaci natpis na salterima:
"Trudnice i ratni vojni invalidi imaju prednost". Ako se dobro sjecam isti takav natpis sam vec uocio na mnogim salterima. Trudnice - sasvim u redu. Ratni vojni invalidi - isto tako u redu!
Ali sta cemo sa zenama sa malom djecom u narucju?
Sta cemo sa invalidima koji nisu ratni? Sta sa invalidima koji su ratni, ali nisu vojni? Sta sa invalidima koji nisu ni ratni ni vojni, ali su invalidi? Zar je takvima lakse cekati u redu nego onima koji su i ratni i vojni?
Ne bi li bilo pravednije da su svi invalidi jednaki bar pred salterima?!
Da li uopste treba pisati slicne obavjestenja na salterima ili pustanje ispred sebe onih kojima je, iz bilo kog razloga, tesko stajati u redu, treba biti dio kulture?
Dok tako razmisljam fizicko lice broj 094 zavrsava svoj posao na salteru broj 2 a fizicko lice 095 biva prozvano na malom monitoru iznad saltera 2. Fizicko lice 095 brzo zavrsava svoj posao. Sad je red na mene, pomislim i skoncentrisem se na mali monitor ocekujuci svoj broj 096 na njemu. Cak vidim i sluzbenika iza saltera kako nesto kuca. Monitor neuobicajeno nekoliko puta zatreperi i umjesto mog boja prikaza broj pravnog lica 033. Mlad covjek koji nosi papiric sa tim brojem pridje salteru i predade sluzbeniku hrpu papira. Ono treperenje malog monitora i prozivanje pravnog lica 033 na salter 2 ucini mi se malo cudno, ali kad sam na velikom monitoru iza saltera ugledao svoj broj 096 na listi onih koji su na salteru 2 vec usluzeni, shvatio sam igru. Sluzbenik je otkucao moj broj i u tom momentu ugledao poznto mu - pravno lice 033, koji je vjerovatno veoma cesto na tim salterima i vjerovatno daje sitne poklone sluzbenicima koji ga za uzvrat prime malo preko reda. Na brzinu je oznacio da je moj broj zavrsio posao i otkucao 033. Tako se moj broj nasao na listi usluzenih.
Iako mi je sve bilo jasno (a slicno mi se desilo i prije godinu dana samo u drugoj poslovnici Nove banke) ovog puta se nisam dozvolio iznervirati. Nisam ni pokusao prigovoriti, jer, kao i prije godinu dana, ne bih dobio nista; samo svoje nerviranje - nista vise.
Sve ovo je svakodnevna pojava na salerima na brdovitom Balkanu, u BiH posebno - dio kolorita, mentaliteta i kulture. Ljudi koji ovdje zive reaguju najcesce kao i ja prije nekoliko dana. Svjesni da nista ne mogu promijeniti, ne reaguju, jer nastoje da se ne nerviraju. Mnogo je drugih - vaznijih stvari koje su ih pritisli i koje ih svakodnevno nerviraju.
Koliko ce godina proteci da se ovaj mentalitet i kultura mijenja?
Kako da se mijenja?
Kao i mnogo toga ostalog i ovo se uci od malih nogu, prije svega, u porodici i u skolama.
No comments:
Post a Comment