Ozren KEBO: Drage žene

Ako boga znate, nemojte gajiti zablude o muškarcima. Muškarci, to su vam vrlo obična, ekstremno banalna bića, slijepa za prefinjene nijanse na kojima vi insistirate i kojima posvećujete znatan dio svog vremena. Kome se vi, zapravo, sređujete? Nama sigurno ne, jer ništa od tih divnih struktura, finih dezena, boja i formi mi ne primjećujemo. Mi nismo osposobljeni za prefinjene percepcije, fudbal je vrhunac našeg estetskog užitka i nema nam pomoći.
Kad čovjek gleda Fashion TV, onda vidi da se ono što smo nekada zvali lijepa umjetnost preselilo u modu. Armani, Dolce & Gabbana, Prada, Karl Lagerfeld, oni danas nastavljaju tamo gdje su nekada davno stali Leonardo, Rafael, Picasso, Klimt, ljudi koji su do savršenstva doveli eksperimente s bojama i materijalima, strukturama i kompozicijama… Ali čemu? I kome? Sve je to nekako džaba jer potencijalni glavni kozument tih ljepota i dalje je blaženo indiferentan. Mi smo vam kao gluha, slijepa i mutava krmad, ništa od te ljepote nas ne dotiče. U stanju smo danima i sedmicama razglabati o Realovim promašenim jedanaestercima, ali najljepše nijanse vaše nove boje za kosu jednostavno ne vidimo. Vi se sređujete i dotjerujete jedna za drugu, a ne za ove daltoniste s ćunom među nogama. Jer – budimo iskreni, bar to ništa ne košta – muškarce zanima samo jedno, a to sigurni nije indeks potrošnje na Sarajevskoj burzi. Kao što nije ni divni, hrabri odnos plave i narančaste na vašoj novoj, strukiranoj haljini.
Znate onaj stari vic o tome kako se žene i muškarci mole Bogu kad od njega traže adekvatnog bračnog partnera? Žene u tu molitvu uključuju kompletan repertoar, te daj da je lijep, te da je zgodan, da ima para i da je dobar u duši, da je iz dobre familije, da je načitan, ali mačo, da bude drag, ali strog otac, da je duhovit, ali ne i vulgaran, da je pažljiv, ali ne i dosadan, vjeran a zanimljiv, da poštuje njene roditelje, da posprema po kući i da dominira u društvu, da zna promijeniti gumu na autu i gumicu na ventilu od mašine za veš…
A muškarac? Kakvu on molbu upućuje Uvaženom Univerzumu? Sve njegove želje, sudeći po tom starom, ohrndanom vicu, staju u jednu prostoproširenu rečenicu: “Daj mi da ima dobre sise.” Dokazni materijal može se naći na svakom koraku, od reklama za automobile, preko privatnog života Silvija Berlusconija i najtraženijih sadržaja na Googleu, do škrabotina koje delegati širom svijeta crtaju za vrijeme sjednica i sastanaka… Eto zbog kakvih se vi hajvana, drage žene, sređujete i depilirate, šminkate i ondulirate, pržite u solarijumu i kiselite u vakumiranom kostimu za reduciranje celulita.
Tokom generacija muški koncept svijeta nije bitno evoluirao. Muški mozak je kompaktna poluprazna cjelina (ili – ako vam je draže – polupuna šupljina), kojom dominiraju imanentno filozofske i izrazito humanističke teme kakve su fudbal, pivo, roštilj i seks u svim formama. Svi prefinjeni modeli ljudskog ponašanja pripadaju ženama: skoro 70 posto vegana i više od 60 posto vegetarijanaca su žene. Knjige čita jedna od pet žena i jedan od osam do deset muškaraca. Od deset stanova u kojima žive žene, osam ih je besprijekorno sređeno i čisto.
Od deset stanova u kojima preživljavaju muškarci, sedam ih je u totalnom raspadu. Od sto ratova koji izbiju na ovoj planeti, sto ih započnu muškarci, koji su pritom raširili povijesni mit da je najviše sukoba u povijesti izbijalo zbog žena. Od deset saobraćajnih nesreća, samo tri izazovu žene, za koje važi da su katastrofalne vozačice. A opet, žena mora muškarca pet puta pitati je li lijepa dok ne iščupa kakav smislen odgovor i makar zeru zainteresiranosti. Muško nikada ne pita takve stvari – zaboli ga nježnik je li lijep sve dok on sam vjeruje da je neodoljiv.
Muškarci njeguju nedopustivo nizak nivo zainteresiranosti za lijepo. Oni se sramotno malo sređuju jer misle da su sami po sebi dar s neba. Tako to traje milenijima, stoljećima, decenijama, godinama… I onda: zviz – i muška depilacija uđe u modu. I čim se to desilo, po prvi put u historiji čovječanstva izmišljen je bezbolni depilator. Sve dok su se tom inkvizitorskom metodom služile samo žene, odstranjivanje dlaka boljelo je kao sam đavo. Čim su se u depilaciju aktivno uključili i mužjaci, odjednom se na tržištu pojavio nekakav laser koji dlake odstranjuje nježno i dugoročno. Ne insinuiramo ništa, samo konstatiramo. A prema objektivnim, nepristrasnim izvještajima iz kozmetičkih salona, muškarci se tamo tokom klasične depilacije toliko deru da je to prava pravcata kulturološka sramota: “Aj, avetinjo, meni si našla dlake gulit!”
Muškarci stoljećima demonstriraju tradicionalni imunitet prema sređivanju. Vrlo umjetnički raspoloženi prema svemu što ne traži ulaganje, trud, odricanje i patnju, oni su prirodni izgled, što je tek eufemizam za originalnu mušku zapuštenost, proglasili za najpoželjniji look. I zato i dan-danas 90 posto muškaraca ne mari za to vaše dotjerivanje. Uočiti ili – o, blasfemije – pohvaliti vašu prelijepu svilenu košulju, značilo bi suočiti se s činjenicom da smo mi stalno u džinsu. Već čujemo kako kažete, i to ne bez argumenata, da se žene i ne sređuju zbog tih 90 posto krkana. Vas isključivo zanima ona prefinjena manjina. Ali, mi smo stvari postavili tako da vas tih 10 posto još manje zanima i da se njihova nikada neće pikati sve dok smo mi, krkani, u životu.

Ozren Kebo
(Gracija)