Jovan Joco Bojović (31.01.2015 – 31.01.2017.)
Kupiti vrijeme, je li moguće?
Kupiti sat — znači li kupiti vrijeme?
Šta uopšte znači vrijeme?
Ko uopšte pokušava da shvati nesvatljiv pojam vremena. Najradije bi čovjek kupovinom sata kupio i tajnu vremena. Ali, vrijeme nije pojam trajanja dana kako se misli, niti dozrijevanja.
Svemir je tajna — zna se to — a ono što znamo, svi skupa, vrijeme ne priznaje, jer vrijeme radi po učinku vječnosti, po uri — časovniku svemira.
Taj kosmos savršen je sat koji se navija sam, a konstruktor savršenstva može biti samo genije.
Dakle, postoji samo jedan genije, a to je vrijeme.
Istina, vrijeme je samo riječ, a riječ je moćna u ljudskom rodu. Moć, tajna, trajanje, smisao ... Sve je to u onom pojmu — vrijeme. Izračunao je čovjek sve: do pomračenja Sunca i dalje, ali nikad nije shvatio to gluho vrijeme. Baš u tom gluhom vremenu sve je tako savršeno izračunato i proračunato, da se ništa, ama baš ništa, ne može desiti nepredviđeno.
Čovjekove računice, uglavnom, zataje — vremenske nikad. Možda su crne rupe u kozmogoniji, fabrike računica, a računice rodiše vrijeme.
Čovjek pokušava (inače) da izračuna sve. Ipak se on (čovjek) vraća uvijek na Zemlju.
Zemlja je čovjekova sudbina.
Čovjekovo propinjanje sa Zemlje može se poistovijetiti sa indijskim fakirom koji se penje uz zamišljen štrik.
Do danas ne bi niti jednog zemaljskog genija koji ne blebnu o Zemlju.
Niko ne ode dalje od Mjeseca.
Vrijeme neda da se čovjekova matematika upliće u mehanizam vječnosti.
Časovnik je obično zamantavanje čovjekovog pojma o vremenu.
Nastaviću…
Jovan Joco Bojović
No comments:
Post a Comment