Pages

Friday, June 16, 2017

Angel T.: Susret generacije

 

Boise,12.June 2017.

Dragi moji,
po poovratku s nasih prostora (BL,Skopje,Ohrid,BGD..i kraci boravak u
Albaniji),zelio sam nesto napisati o nasoj zajednickoj maturskoj
veceri u nedelju 28.maja u restoranu-kafani "Mala Skadarlija",koja se
nalazi preko Vrbasa...



Premda sam bio "pritisnut" s vremenom,mogao bih reci "rasprodat",nase
dame su me pozvale a Onaj gore kao da mi je rekao:"Moras ici,bice ti
lijepo..."Sada slobodno mogu reci: ne da je bilo lijepo,bilo je
prelijepo...


Neko od nasih je rekao na subotnjem druzenju da tamo ima dobra
muzika,da sviraju od 20-24 casa...Ulazimo u prazan restoran,pocinjemo
s pricama,zezanjima,nazdravljamo...a onda se pojavise muzicari:
gitara,harmonika i kontrabas...krenuse sa starogradskim,pa
sevdalinke,makedonske..Vidi se da su pravi profesionalce,vrsni
muzicari i u pjesmi i u svirci. Mi nismo ostali "duzni" pratili smo
ih,pjevali smo s njima,bili smo sretni,nasmijani,zaboravljajuci nase
godine.



I odjednom harmonikas,estradni umjetnik, Stanisic Zvonimir-Zvonce
krenu izvornim vranjanskim nacinom govora..."Znas li,Kostano, sta je
to karasevdah,taj golem karasevdah...e,e te tu bolest ja
bolujem,ostare,a jos se ne ne za zivee..."
Podug tekst "Kostane" Borislava Stankovica...svi smo odusevljeno
slusali. I onda opet pjesma za pjesmom...
Pomislio sam:"Boze,kako bi bilo lijepo da je  i ostala nasa maturska
raja s nama..."



A Onaj gore,kao da mu nije bilo dosta rezije prelijepih
dogadjaja...Gledam nasu Ljilju (Bundalo-Vlaisavljevic) a ona gleda u
jednog muzicara (Zoran Cvjeticanin,kontrabas),on kao omadjijan gleda u
nju...I Ljilja viknu: "Zorane,jesi li to ti?" Zoran: "Da, ja sam,
profesorice!" Emotivan zagrljaj...I onda Ljilja,izvanredne
memorije,pocne da nabraja ostale djake iz Zoranovog razreda kojem je
predavama prije mnogo,mnogo godina...Zatim muzicari sjedose s
nama,postali smo jedna raja.Osjetio sam smo svi presretni,emotivno
pozitivno uzbudjeni, to je bilo vidno na licima sviju.



Da, ali nije kraj... Onaj gore jos uvijek nije rekao poslednju
rijec...Izlazimo iz restorana oko pola sata iza ponoci,nase dame zovu
taksi,ali oni ne dolaze....Cekamo...Izlaze muzicari i pitaju:"Vi
cekate taksi? Vi necete cekati,mi vas vozimo..."Pokupise nase djevojke
i - llaku noc !

Eto,dragi moji, ovo sam morao podijeliti s vama...Nazalost,nemam mnogo
vasih e mailova,pa ako imate neke,kojima nisam poslao, posaljite nasoj
raji.


Pozdrav svima ! Vas Angel

No comments:

Post a Comment