Desni bek Radenko Kamberović prešao je u januaru 2010. iz drugoligaške ekipe Sevojna u Partizan. Krunska preporuka za prelazak bila je njegova igra za Sevojno u kup utakmici protiv Crvene zvezde, maja mjeseca prethodne godine. On je na toj utakmici bio najbolji igrač, a dao je i gol za pobjedu i eliminaciju Zvezde. Iako je Kamberović školovan i pouzdan odbrambeni igrač, pa možda i bolji od nekih koji su načinili uspješnije karijere, on u Partizanu nije uspio, te je ostao u ladici ‘sto boljih, sto gorih’. Prešao je u Borac iz Čačka, a odande u Budućnost iz Podgorice, pa u Slogu iz Kraljeva. Od prije dvije godine Kamberović igra za klub srpskih emigranata Srpski beli orlovi u Kanadi. To je proluprofesionalni klub koji se takmiči u ligi koja bi se mogla zvati drugom kanadskom, a odavno ga prati glas da ga je osnovala četnička emigracija.
Kako je nekadašnji Partizanov igrač onamo dospio, ne znam, nisam čuo da je ikada i igdje verbalno ‘četnikovao’. No i da je i da nije, u današnjoj Srbiji se i ne pomišlja na nešto kao prigovor savjesti kad čovjek koji je igrao u Partizanu trbuhom za kruhom ode u Srpske bele orlove. Prije desetak godina trener u tom kanadskom klubu bio je jedan od najvećih jugoslavenskih igrača fudbala Dragoslav Šekularac.
Već preko četvrt stoljeća povampireni četnici po Srbiji divljaju sa svojom propagandom. Imaju radio programe, televizije, listove i silu web-portala. Njihove pristalice u likovima moderatora i voditelja ne biraju sredstva, sve što se igdje ikako može uzeti u korist propagiranja četništva biva prekrojeno, zakrpljeno i iskorišteno. Krivotvori se, laže, galami. Nered kojim se propagatori u svojoj razularenosti i bezobzirnosti služe takav je da se čovjek mora prisjetiti slikara Maxa Liebermanna, koji je, povodom bakljade hitlerovaca kazao kako ne bi mogao žderati koliko bi mogao povraćati. Evo primjera:
https://www.youtube.com/watch?v=mTJfOMBl6j4
Državne strukture Srbije daju toj pošasti i prešutnu i glasnu podršku, izjednačile su četnike u pravima s partizanima, a blaćenje partizanskog pokreta je nekima postala javna djelatnost. Četnički masovni zločini protiv civilnog stanovništva se prešućuju, kolaboracija sa okupatorima relativizira. Ističu se dvije potjernice koju je za četničkim komandantom raspisala njemačka komanda i spasavanje američkih pilota, a prešućuju se pokolji, paljevine, pljačke i masovna strijeljanja između toga dvoga. Za glasno i vidljivo propagiranje četništva danas se u Srbiji masovno koriste i stadioni.
Četnički bijeli orlovi su se ugnijezdili i nose jaja i na jugu Partizanova stadiona, onog stadiona koji je izgradila JNA. Skandiranja ili natpisi u hvalu četnika ili u solidarnost sa četničkim vođama i idejama često se mogu čuti i vidjeti na tom Jugu. Nijedna od više uprava kluba u posljednjih dvadeset godina nije ni riječ kazala javno protiv te sramote. Novost od ovoga ljeta je
uključivanje u odbranu četništva potpredsjednika kluba Vuletića, a povodom zahtjeva koji je, navodno, iz UEFA postavljen Partizanu da pobliže objasni ko je bio Pavle Đurišić čiju su sliku navijači izvjesili na utakmici protiv Budućnosti, prije dva mjeseca. Ne zna se šta je pravni docent podastro disciplinskom organu UEFA. Ne bi bilo neočekivano da se tamo posipao pepelom i molio za oprost zbog propusta u organizaciji utakmice ili tako nešto, kako se već ponašaju branioci neočetništva u evropskim institucijama. Ali je, na domaćem terenu, zagrmio i svitnuo poput groma i munje: okrivio je sve koji su čuli i vidjeli pa rekli šta su čuli i šta su vidjeli. Kad je Partizanu izrečena kazna od dvije utakmice igranja bez publike i 130 hiljada eura, klub se žalio, pa je disciplinska komisija UEFA pozvala predstavnika kluba da dođe i usmeno obrazloži žalbu. No je dični docent Iuris Romani Vuletić u Švajcarsku išao uzalud: smanjenje kazne za klub nije postigao! A bolje mu je bilo, kad je već ondje bio, da je od UEFA zatražio proširenje kazne na barem još jednu utakmice u Ligi Evrope bez publike! Jer svako razuman u klubu još odsad strepi od toga kako će se razularene pristaše četništva ponašati na utakmici protiv albanske ekipe Skenderbega (Skënderbeu) iz Korče, 2. novembra u Beogradu. A zna se i da je UEFA Partizanu poslala posljednju opomenu pred isključenje iz takmičenja.
UEFA zabranjuje vrijeđanje po rasnoj, nacionalnoj, rodnoj itd. pripadnosti. Zabranjuje i političke poruke na stadionima. Kakav nered vlada u glavama onih koji orkestriraju pisanjem transparenata na Partizanovom jugu, to je tema za jači sociološki i psihijatrijski institut. Jedan primjer za to je golemi natpis postavljen na dnu južne tribine stadiona, na ogradi između igrališta i gledališta na utakmici protiv Budućnosti: ‘Od svoje majke ko će naći bolju?! A majka vaša to je zemlja ova.’ Ta poruka je namijenjena navijačima Budućnosti, koji sebe zovu Varvari. Oni koji su napisali tu poruku svakako Varvare smatraju crnogorskim otpadnicima od srpstva. No su dva stiha jedanaesterca koji su za Varvare namijenili Grobari prepisani (drugi još i pogrešno) od Alekse Šantića iz njegove pjesme ‘Ostajte ovdje’ napisane 1896. kojom se poručuje muslimanima da se ne sele u Tursku, što se događalo od 1878. kad je Austro-Ugarska anektirala Bosnu i Hercegovinu. Razulareni dio Grobara Šantićevo obraćanje muslimanima okreće u opomenu Crnogorcima. (U posljednjih četvrt stoljeća i ova Šantićeva pjesma doživjela je hermeneutičku reviziju: teško je naći da se gdje spominju muslimani i njihovo iseljavanje u Tursku, već se upućuje na rodoljubivost Hercegovaca i opomenu da ne odlaze iz svoje domovine.)
Ne vjerujem da većina ljudi u upravnoj strukturi Partizana odobrava ono što radi razulareni dio Grobara na južnoj tribini. Ne vjerujem, jer neke od njih znam lično i znam šta o četnicima znaju i misle. Ali se ne usuđuju da išta započnu! Zašto ne zabrane transparente i urlanja koja sa fudbalskom igrom nikakve veze nemaju? Ko bi im mogao zamjeriti zbog takve odluke? Zašto Fudbalski savez Srbije ne zabrani političke poruke na stadionima, ako, možda, ne može ili nema uporišta u labavim zakonima, da zabrani pročetničke?
Sramota se upražnjava i nastavlja i na Partizanovim utakmicama u domaćem prvenstvu. Neki dan, za vrijeme utakmice Partizana protiv Mladosti iz Lučana, razulareni pristaše četništva na južnoj tribini razvili su natpis, napisan ćirilicom: ‘Danas Momčilo Đujić, sutra ćirilica?!’ Lijevo od toga napisa bila je slika samozvanog vojvode Dinarske četničke divizije. Ispod njega pisalo je: ФСС = HNS. Prva kratica označava Fudbalski savez Srbije, a druga Nogometni savez Hrvatske. Fudbalski savez Srbije je, koji dan ranije, kaznio navijače FK Zemun zabranom odlaska na dva gostovanja svoga kluba zato što su više puta na utakmicama razvijali zastavu sa Đujićevim likom. Tobožnja briga za ćirilicu samo je tupav izgovor četničkog dijela Partizanovih navijača da stane u solidarnost sa kažnjenim pripadnicima grupe Taurunum boys (tako se zovu Zemunovi pristaše). No malo je vjerovatno da će FSS kazniti i Partizan zbog četnikovanja. Disciplinski organi FSS-a radije kažnjavaju Partizan i Zvezdu za bacanje baklji u igralište, a pred četnikovanjem žmure ili ne čuju dobro.
Partizanove navijače neko indoktrinira i instruira, a njihove vođe vjerovatno i plaća za četničku propagandu. Na zastavama i rekvizitima koje oni nose, u pravilu, nema grba Partizana, češće su crne majice ili druga obilježja sa bijelim dvoglavim orlom u retuširanom klupskom grbu. Taj dio Grobara glumata nekakav otpor tobožnjim komunistima na vlasti. Oni neće da vide da je Srbija danas zemlja u kojoj je četništvo normalizovano do nevjerovatnih razmjera, i da braniti četnike u takvoj zemlji nije ne samo nikakvo junaštvo nego je smiješno do sablasnosti. Pjesme koje navijači pjevaju dinarskom četniku popu Đujiću, inače dokazanom (dokumenata ima i previše!) i lojalnom kolaborantu talijanskih fašista i njemačkih nacista, primjer su za besprimjernu srozanost. Zdrav razum ne može dokučiti kakve veze ima taj četnik s mladim ljudima u današnjem velegradu Beogradu. Kad čovjek malo razmisli, mora zaključiti da igrač Radenko Kamberović, kad se radi o navijačkim krpama i obilježjima, pa skoro da i nije mnogo promijenio u životu: beli orlovi ondje, beli orlovi ovdje. Moglo bi biti da na utakmicama njegova kluba u Kanadi ima čak manje četnikovanja nego na Partizanovim po Srbiji.
Sinan Gudžević (Novosti)
No comments:
Post a Comment