Ibro Tabakovic: Veliko priznanje Dr. Radoslavu Adzicu, nasem drugu iz banjalucke Gimnazije

Podsjetićemo se danas na Ratka Adžića, Banjalučanina, gimnazijalca i košarkaša koji je davno otišao iz našeg grada ali je njegova veza sa prijateljima koje je tada stekao ostala do današnjih dana. Nakon studija je postigao svjetske uspjehe u nauci kojom se bavi i možemo biti ponosni što jedan ovako uspješan naučnik potiče iz našeg grada, iz Banjaluke. Dr Ibro Tabaković i Angel Trajkovski, generacijski vršnjaci Ratka Adžića, su se potrudili i poslali fotografije iz rane mladosti i tekst koji će nam pomoći da bolje upoznamo jednog našeg bivšeg sugrađanina koji danas živi u New York-u i koji je u oblasti kojom se bavi postao poznat, priznat i cijenjen u svijetu.

***********************************
Podjimo od slika iz mladosti.

Mravac Hasan-Cinana,Angel i Ratko Adzic,neposredno poslije treninga

Stoje s lijeva na desno:Mravac Hasan,Ratko Prohaska,Milan Jelic,trener Aco Juric,

Ratko Adzic,Pavlicic,Eso Hadzicdole:Davor Crnic,Angel Trajkovski,Kacavenda,Zecic,Kadenic i Momcilo Kalinic.

***************************************************

Radoslav-Ratko Adzic je nakon zavrsene Vise Realne Gimnazije u Banjaluci (1960) otisao na studije u Beograd (Tehnoloski fakultet), koje je zavrsio odbranom doktorata iz oblasti elektrohemije kod Akademika Profesora Aleksandra Despica. Moglo bi se reci da je relativno mali broj naucnih disciplina u bivsoj SFRJ-za razliku od elektrohemije- bio prepoznat u svjetskoj naucnoj javnosti. Elektrokemijska nauka u Beogradu i Zagrebu je u to vrijeme imala taj "svjetski nivo" zahvaljujuci uspjesima tzv. Beogradske i Zagrebacke elelktrokemjske skole. Nakon nekoliko godina provedenih na Institutu za elektrohemiju u sklopu IHTM-Beograd, Ratko je nastavio svoj rad u oblasti elektrokatalize i elektrohemije povrsina u USA na Brookhaven National Laboratory, NY, gdje i danas radi. 

Ratka znam evo vec preko 60 godina. U tom periodu su nam se zivotni putevi podudarali i ukrstali. I ja sam upisao Tehnoloski fakultet u Zagrebu (1961), doktorirao na podrucju organske elektrokemije i vratio se, poslije nekoliko godina provedenuih u Zagrebu i Southamptonu (Engleska) u moju rodnu Banjaluku (1975). Iz Banjaluke sam, zbog poznatih dramaticnih dogadjaja 90-tih.,  izbjegao sa porodicom  u USA. gdje sam proveo (do sada) 25 godina. U tom periodu smo se Ratko i ja cesto vidjali na naucnim mitinzima  u "zemlji (USA) i inostransvu'' i razgovarali o razlicitim temema iz djetinjstva, o raji i dogadjajima  iz Gimnazije, o nauci itd. Bili smo i ostali prijatelji.

Pratio sam njegov impresivni napredak u nauci. Za svoj rad je dobio mnoga priznanja (za detalje pogledaj web-google pod Radoslav Adzic).Ratko je objavio preko 350 naucnih publikacija, koji su citirani preko 23,000 puta u literaturi. Po mom skromnom misljenju Dr. Radoslav Adzic je najproduktivniji elektrokemicar sa podrucja bivse SFRJ-do sada.

Americko elektrokemijsko drustvo (Electrochemical Society-ECS) je odlucilo da se na 233rd ECS Meeting-u, koji ce se odrzati  13-17 maja u Seattle-u ove godine,jedan od Simpozija ECS Meeting-a posveti Dr. Radoslavu Adzicu uz naslov: "Electrocataysis. Symposium in Honor of Radoslav Adzic".

Prije oko dva mjeseca smo telefonski razgovarali i Ratko mi rece da se ove godine sprema u penziju, tj da "objesi kopacke o klin i da ne zabija vise golove".

Radujmo se zajedno njegovom uspjehu i pozelimo njemu i njegovoj porodici dobro zdravlje u novom zivotnom periodu.

Ibro Tabakovic