Sta stojite tu i pricate?

Juce ujutro se Mario i ja, nakon jutarnje kave u kaficu u Parku Mladen Stojanovic, zaustavimo na parkingu pored Telekoma a preko puta Vlade RS, da dovrsimo zapoceti razgovor.
Zaustavimo se unutar jednog od parking mjesta inace polupraznog parkinga.

Zanijet u razgovor, iznenada osjetim da crni pasat, brze nego sto se uobicajeno vozi na parkinzima, mota lijevo oko mene, naglo i vise nego sto je potrebno sijece normalnu putanju i dotice me svojim srednjim dijelom. Iako iznenadjen, odskocim pola metra-metar i  izbjegavam da me zadnji dio auta snaznije udari. Sve je to trajalo mnogo krace od ovog mog opisa. Dok odskacem kazem  Mariu: "Vidi budale. Zamalo da me udari!"

Da je prici ovdje kraj bila bi svakodnevna i vjerovatno nezanimljiva. No, tada se vrata pasata otvaraju i mladja zenska osoba za volanom se okrece i drsko nam se obraca sa: "Sta stojite tu i pricate?!" Ne moze se proci od vas!" Umjesto da se izvine i pita da li je sve u redu, ona pokazuje da smo mi njoj smetali i dokazuje da je onaj manevar sa ostrijim zakretanjem lijevo bio namjeran da bi se privukla nasa paznja i usput nam se dala lekcija.

Iako iznenadjen pridjem blize otvorenim vratima pasata i pokusavam, ocigledno veoma ljutoj zenskoj osobi, objasniti  da smo mi stajali unutar parking mjesta, ne na voznoj trasi, a cak i da smo stajali na njenom putu to ne bi smio biti razlog da me namjerno pokusa udariti svojim autom.

Zaprepasten, jer ona i dalje drzi otvorena prednja vrata svoga auta i dalje napada nas dvojicu jer smo se, boze moj, nasli na njenom putu pa stoga smatra normalnim pokusaj da me autom odgurne sa svog puta. Vidjeci da ni jedan drugi argument ne pomaze, prilicno spontano upotrijebim jedini moguci balkanski argument u ovakvim situacijama i glasno posaljem bezobraznu vozacicu  tamo odakle je dosla. Dva puta, za svaki slucaj! I Mario, inace miran covjek, eksplodira na nju i njenu bezobzirnost i bahatost. Ona tada, jos uvijek vidno ljuta, zalupi vrata svoga auta, pritisce gas i - zamalo udari u stariju gospodju sa pijacnim kolicima koja je prelazila preko parkinga i nasla se na njenom putu. Ni tada izvinjenje!

Na zalost, i Mario i ja smo bili suvise iznenadjeni i nismo se  stigli da fotografisemo scenu.

Primijetio sam i ranije da su banjalucki vozaci veoma agresivni, mnogi veoma bahati, da su veoma rijetki lijepi gestovi dzentlmenskog pustanja drugog vozila. Ali nisam ocekivao da ce mi se ovako nesto desiti na parkingu...