Pages

Monday, October 15, 2018

Most Radija Slobodna Evropa BiH kultura

O razaranju bosanskohercegovačke kulture sa novinarom Omerom Karabegom razgovarali su Tanja Šljivar, dramska spisateljica iz Banjaluke i Dino Mustafić, pozorišni reditelj iz Sarajeva.



TANJA ŠLJIVAR: Za mene je pojam nacionalne kulture retrogradan, pa tako i rasparčavanje bosanskohercegovačke kulture na srpsku, hrvatsku i bošnjačku. Koncept bosanskohercegovačke kulture ima potencijal da preskoči uske nacionalne odrednice i ponudi, da tako kažem, neku širu košulju u kojoj se umjetnici mogu bolje osjećati. Ja sam spisateljica i maternji jezik je ono što određuje moje djelovanje. Prisutna sam u sve četiri zemlje u kojima se govori naš jezik - u Crnoj Gori, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Srbiji. Kada bih morala da biram, rekla bih da prije pripadam bosanskohercegovačkoj kulturi nego nacionalnoj srpskoj. Ali najradije bih rekla da pripadam postjugoslovenskoj kulturi, ako uopšte moram da se određujem.

DINO MUSTAFIĆ: Prisustvujemo pokušaju nametanja novih kulturnih identiteta. Nakon Dejtonskog sporazuma mnogo se radilo na tome da se zajednička bosanskohercegovačka kultura reducira na tri nacionalne kulture koje su, prije svega, bile izraz političkog identiteta. Pitanje opstanka bosanskohercegovačke kulture danas je dramatičnije i neizvjesnije više nego ikada u novijoj historiji ove zemlje. Međutim, kultura je iskazala veliku žilavost, zato što je Bosna i Hercegovina jedna od rijetkih zemalja u Evropi koju nisu oblikovale ni vojske, ni politika - nego upravo kultura. U Dejtonskom sporazumu nema pomena o zajedničkoj kulturnoj politici i zato je on opasan za kulturnu supstancu BiH. Ja mislim da je Dejtonski sporazum, kada je u pitanju kultura, jedan apsolutno zao dokument, rasistički, glup i zlonamjeran. Tretirajući kulturu na taj način on želi da BiH učini nemogućom. Ali u tome nije uspio, jer je BiH zajednica u kojoj je kultura oduvijek bila imperativ zajedničkog života.

KARABEG: Čini se da sarajevska pozorišta mnogo bolje sarađuju sa Beogradom nego sa Banjalukom.

MUSTAFIĆ: Nažalost - tako je. Ipak postoji razmjena između Sarajeva i Banjaluke, koja nije ni približno onakva kakva bi trebalo da bude. U okviru sarajevskog internacionalnog pozorišnog festivala MESS bio je pokrenut program koji se zvao "Undiplomatic art" koji je uspostavio prve kulturne veze između Sarajeva i Banjaluke.

ŠLJIVAR: Pomenula bih BASOC, Banjalučki socijalni centar, koji vode Danijela Majstorović i Dražen Crnomat. Oni stalno organizuju gostovanja umjetnica i umjetnika iz Sarajeva. Ljetos sam učestvovala na BLASFEM-u, Banjalučkom feminističkom festivalu, na kome su gostovale Lejla Kalamujić, sjajna autorka iz Sarajeva, i još nekoliko pjesnikinja iz Federacije. To su, naravno, nezavisne institucije kulture, koje nisu dio zvaničnog establišmenta.

MUSTAFIĆ: Bilo je koprodukcija između Narodnog pozorišta Republike Srpske i festivala MESS. I sam sam potpisivao neke zajedničke projekte gdje su zajedno igrali glumci iz Banjaluke i Tuzle. Prije tri godine na Budvanskom festivalu izvedena je predstava koja je bila zajednički projekat Banjaluke i Tuzle. Ipak, mnogo je više individualnih razmjena koje nisu rezultat želje vlasti da se uspostavi saradnja između gradova u Republici Srpskoj i Federaciji.

ŠLJIVAR: Mislim da bi to bilo najbolje za Bosnu i Hercegovinu - da u svim školama djeca uče maternji jezik, pa onda ne bi bilo ni segregacija djece koju imamo u nekim školama. Naročito u osnovnim, gdje je to pitanje najosetljivije.

MUSTAFIĆ: Jezikje bio prvi na udaru nacionalista svih zastava na prostoru bivše Jugoslavije. Svjedoci smo koliko se jezik silovao ne bi li se uspostavila što veća razlika među jezicima kojim govore Srbi, Hrvati, Bošnjaci i Crnogorci. Na teritoriji Republike Srpske bio je pokušaj da se ijekavica zamijeni ekavicom, ali je propao.

KARABEG: Postoji li još uvek bosanskohercegovački kulturni identitet?

ŠLJIVAR: Svakako da postoji. Postoji i bosanskohercegovački kulturni prostor kao nadnacionalni. Tako je bilo u Jugoslaviji, tako je i sad. Meni je nekako najudobniji jugoslovenski identitet, pa onda bosanskohercegovački. Povezuje nas vjekovna zajednička istorija, naročito istorija antifašističke borbe koju ljudi neće da zaborave, ma koliko je negirali razni inženjeri identiteta.

MUSTAFIĆ : Naravno da postoji bosanskohercegovački kulturni identitet i postojaće sve dok postoji svijest o tlu kakvo je bosanskohercegovačko.Taj identitet je pluralni i kosmopolitski. U tom smislu bosanskohercegovački kulturni identitet je svojevrsno bogatstvo koje kratkovide, nacionalno zaslijepljene politike smatraju hendikepom.

(Radio Slobodna Evropa)

No comments:

Post a Comment