Jovan Joco Bojović
(31. I 2015 – 31. I 2019.)
Sunce kroz prozor...
Dozrijeva frezija žuta u kristalnom bokalu.
Topim pišinger šnite jezikom.
Šesnaest je sati.
Ne drijema mi se.
Hladnoća je napolju.
Pucketa vatra, dogorijeva hrastovina.
Stakla prozorska čista, dopiru zrake života.
Na »Bazaru politikinom« pišem.
Avioni »na nebesi« mimoilaze se.
Svako u svom koridoru . ..
Sretnu li se u istom, sudar je neminovan.
Sretenije prođoše,
zima se topi.
Dopire proljeće do nas: pticom sjenicom — pjevom i
sunčanom zrakom.
Pukće vatra u nama — proljeće.
Vrata se zemaljska i ljudska životu otvaraju.
Tepih zemlje treba o proljeću čitati umjesto novina.
Jovan Joco Bojović
No comments:
Post a Comment