In memoriam: Slobodan Popovic - Pop

1949. - 2019.

Danas je otisao jos jedan moj drug. Otisao je Slobodan Popovic - Pop, moja generacija Gimnazije 1968. s kojim sam drugovao od Gimnazije, pa za vrijeme studija, on Tehnologije, ja Elektro. Tada su ta dva fakulteta dijelila istu zgradu. Na vijest o njegovoj iznenadnoj smrti naviru sjecanja na davna druzenja na hodnicima fakulteta, na Eektrijadama, zajednicki rad u Studenskom sportskom drustvu Rade Licina, proslave godisnjica mature, poslijeratne susrete u malom kaficu u ul. Ante Jakica...

Pop je bio istinski drug - drugarcina. Od milja smo ga zvali "komunjara" i on se, za razliku mnogih drugih nekada velikih komunista, nije ljutio jer nije imao razlog da se stidi onoga u sta je vjerovao i kako je zivio.  Uvjerenja koja je stekao u mladosti nije mijenjao do svog poslednjeg dana. Ostao je borac za socijaldemokratska  uvjerenja do svog poslednjeg dana. Sve sto je radio, radio je sa strascu postenog covjeka koji radi samo ono u sta vjeruje svim svojim bicem.

Volio je druzenja uz pjesmu, pa je u svojim poznim godinama naucio da svira gitaru. Prosle godine, na nasoj proslavi 50-godisnjice mature iznenadio nas je i obradovao svirajuci i pjevajuci stare gradske i sevdalinke zabavljajuci nas cijelo vece.

Pocivaj u miru, druze moj!