Revizorska kuća BDO Banja Luka, koja je radila reviziju nekonsolidovanog finansijskog izvještaja Rafinerije nafte Bosanski Brod za 2018. godinu, u svom izvještaju navodi, između ostalog, da je Rafinerija na dan 31. 12. 2018. imala akumulirani gubitak u iznosu od ravno 622.275.076 KM, pri čemu je gubitak tekuće godine iznosio 10.869.596 KM. I to nije sve. Nezavisni revizor također upozorava da su kratkoročne obaveze Rafinerije za 40,4 miliona KM veće od obrtne imovine, što, prema revizoru, upozorava na postojanje značajne neizvjesnosti koja može da izazove sumnju u odnosu na sposobnost društva da posluje po načelu stalnosti poslovanja. To zapravo znači da Rafinerija može da nastavi poslovanje u skladu sa načelom stalnosti samo ako matično društvo obezbijedi finansijsku podršku iz koje će se plaćati dospjele obaveze.
Dovoljno je, dakle, pročitati samo ovih par rečenica iz revizorskog izvještaja Rafinerije nafte Bosanski Brod i shvatiti da ovoj kompaniji, koja je pompezno privatizovana 2007. godine, ne ide baš najbolje. Da cijela stvar bude još tragičnija, Rafinerija Brod je kompanija koja prerađuje sirovu naftu, pri čemu joj je većinski vlasnik ruski NefteGazInKor, a iza kojeg pak stoji moćni ruski Zarubezhneft, jedna od najvećih svjetskih korporacija u naftnom sektoru. Raditi sa naftom u privatnoj kompaniji i pri tome imati akumulirani gubitak od 622 miliona KM je, najblaže rečeno, čudno i za standarde BiH. Na sve to dodajmo još da je početkom januara ove godine objavljeno da Rafinerija neće raditi najmanje godinu, a da je kao razlog za to planski remont. No, ipak je u svemu najčudnije slijedeće. Rafinerija nafte Brod, prema reviziji kuće BDO, tokom 2017. godine (pazite sada ovo, poštovani čitatelji) nije inkasirala nijednu jedinu marku od prodaje roba! Kada se ima sve ovo na umu, onda se jednostavno mora postaviti pitanje šta se to zaista dešava sa Rafinerijom i koji je uopšte interes ruske firme NefteGazInKor da već godinama posluje sa minusom u inače profitabilnom biznisu sa naftom.
Odgovor na pomenuto pitanje zapravo i nije jednostavan, ali se neke konture mogućeg odgovora mogu naslutiti. Naprimjer, u javnosti u manjem bh. entitetu preovladava mišljenje da je riječ o dugogodišnjoj akciji koja izgleda kao da je prekopirana iz Birča. Ono malo preostalih malih dioničara Rafinerije Brod (NefteGazInKor kontrolira 79,99 posto dionica ovog emitenta) ogorčeno navodi da je “situacija sramna i poražavajuća za RS i njenu vlast” te da je riječ o privatnoj kompaniji koja pravi gubitke, a ne pokriva ih iz vlastitog kapitala. I, naravno, potpuno je normalno shvatiti takvo ogorčenje malih dioničara jer, napomenimo ponovo, riječ je o privatnoj kompaniji, u čiju je vlasničku strukturu ušao ruski NefteGazInKor iza kojeg, pak, stoji moćni Zarubezhneft, a čija je trenutna tržišna kapitalizacija na Banjalučkoj berzi ravno 1.577.484 KM! Cijela Rafinerija danas, znači, tržišno vrijedi oko milion i pol KM, ali je pravo pitanje da li bi se i ta cijena eventualno mogla postići. Prije samo godinu dionice Rafinerije Brod su se na berzi prodavale po cijeni od 0,0017 KM, što znači da je tržišna kapitalizacija u aprilu 2018. godine iznosila otprilike oko 497 hiljada KM! Slikovito rečeno, kompletna Rafinerija je lani u ovo vrijeme vrijedila manje od Dodikog mercedesa! A kada smo već kod sadašnjeg predsjednika Predsjedništva BiH, vrijedi napomenuti da je upravo on prilikom prodaje Naftne industrije RS-a 2007. godine tu privatizaciju opisao kao “posao stoljeća” i obećao investiciju u Rafineriju od ravno 979 miliona eura.
Kao što danas znamo, ništa od pomenutih investicija nije pristiglo. Ali bilo je gubitaka i minusa, raznih natezanja i nagađanja. Podsjetimo se da je prvo Transparency International odmah po prodaji Rafinerije upozorio da je privatizacija provedena pod nerazjašnjenim okolnostima pa postoje razlozi za sumnju da su prikriveni vlasnici tih vrijednih resursa zapravo najutjecajniji političari u RS-u, tražeći da se objave javno imena vlasnika ruskih firmi Invest tehnologija, Nepat i Junik Development koje su učestvovale u privatizaciji, a koje su također suvlasnici NefteGazInKora. Interesantno je također bilo da su sve tri pomenute ruske firme zakonski registrirane neposredno prije postupka prodaje bosanskobrodske Rafinerije te da je Transparency International postavio i pitanje da li je tačno da je 29. 8. 2006. u Moskvi registrirana privatna firma koja se zove Invest tehnologija, a čiji je suvlasnik navodno Milorad Dodik, i koja je sa 20 posto kapitala suvlasnik NefteGazInKora. Zvanični odgovor na to pitanje nikada nije stigao, osim što je Dodik u svom stilu sve lakonski demantirao.
Godinama nakon prodaje Rafinerija je samo pravila gubitke, a najavljene investicije su izostale. Da je Rusima dosadio “posao stoljeća”, moglo se naslutiti prije par godina kada je Zarubezhneft pokušao da proda Rafineriju Brod ruskom Gaspromu. Gasprom je ekspresno odbio tu ponudu, jer su zaključili da je taj posao neisplativ te da generalno gledano i nema baš prevelike perspektive. Naime, problem je u tržišnom okruženju u kojem je jako puno konkurencije sa velikim kapacitetima i već uhodanim poslom. Samo Mađarska i Slovačka imaju dovoljno kapaciteta u preradi nafte da zadovolje potrebe cijelog područja jugoistočne Evrope, a kada se tome svemu još pridoda i hrvatska INA sa svojim kapacitetima, onda se jednostavno ne vidi nikakva potreba da Rusi održavaju “na aparatima” Rafineriju u Brodu. Zbog toga nikoga od upućenih u naftni biznis zapravo i nije pretjerano iznenadila vijest iz januara ove godine da Rafinerija Brod neće raditi narednu godinu. Gašenje pogona Rafinerije se zapravo na tržištu regiona neće skoro ni osjetiti, a od zaustavljanja pogona će najviše profitirati susjedna Hrvatska čiji je pak primarni interes rafinerija u Sisku. Kroz tu prizmu treba promatrati i nedavna natezanja na relaciji Hrvatska - Rusija zbog zagađenja zraka iz Rafinerije nafte Brod.
Hrvatski naftni stručnjaci pak smatraju da je jedini razlog zbog kojeg se Rusi već odavno nisu povukli iz brodske Rafinerije Zarubezhneft. Oni navode da Zarubezhneft ima koncesiju na naftna polja u Vijetnamu, a da je ta nafta vrlo teška i visoko sumporna. Sasvim je moguće, kažu oni, da Rusi tu naftu koriste u Bosanskom Brodu i gubitke koje ostvaruju u Rafineriji kompenziraju kroz prihvatljive cijene te nafte, koju bi inače drugdje prodavali po daleko nižim cijenama. No, nafta do Broda dolazi cijevima Janafa, pri čemu je poslovna tajna o kakvoj se vrsti nafte radi. A ako Hrvatska ozbiljno otvori to pitanje zbog stvaranja velike količine sumporovodika i sumporovog dioksida pri obradi, onda se i ruski interes za brodskom Rafinerijom može veoma lako istopiti do kraja kao kula od pijeska pri naletu vala.
I za kraj ove priče o Rafineriji jedna digresija. Međunarodni monetarni fond (MMF) je nedavno objavio studiju u kojoj se navodi da u BiH trenutno ima 548 državnih preduzeća, od kojih većina posluje s gubicima. Zbog toga su iz MMF-a sugerisali da “privatizacija može biti jedno od rješenja”, ciljajući naravno pri tome na telekome i elektroprivrede, a upirući prstom u državu kao vlasnika da što prije donese odgovarajuće mjere. No, evo, s druge strane, ako imamo na umu slučaj Rafinerije i još otprilike hiljadu privatizovanih, a potom propalih i ugašenih bh. kompanija, stoji i činjenica da ni sa privatizacijom nismo baš puno dobili, zar ne?
(Oslobodjenje)
No comments:
Post a Comment